LOADING

Type to search

Bili i ostali Dubrovački sport

BERNARD PULJIZEVIĆ BRNO Prevrijedni i Nezaboravni sportski djelatnik

I dalje nas sve Brno bodri…

Nezaboravan je prizor kad bi nakon poraza Brno hrabro i odano stao na vrh skala, koje nisu izbrojale puno takvih gesta, te dočekao svakog slomljenog i utučenog igrača, nježno potapšao po ramenu, uz iskrenu pohvalu za prikazanu borbu i time ogromnu utjehu i nadu za dalje.

Športski klub prvenstveno je obitelj, a planetarno je i nebeski poznato da ljubav, sklad, zajedništvo u dobrom i u lošem donose plod. Dobri duh obitelji Nogometnog kluba GOŠK Dubrovnik 1919. bio je i još je, sada s najljepšeg pogleda na zeleni lapadski travnjak, divni, plemeniti i izrazito osjećajni gospar Bernard Puljizević Brno. Toliko skroman da je on riječ “Hvala” doživljavao kao potpuno suvišnu interpretaciju učinjenog dobrog djela, pomoći, ljudske odgovornosti i toliko čestih riječi – “Brno, hvala što si uvijek tu!“. Za svakoga. Bio on crn ili bijel u duši. Pa bio to njegov veliki dio jednog čistog srca – GOŠK, njegovi mnogobrojni prijatelji ili neki sasvim slučajni prolaznik ili djeca – o, koliko je volio svako dijete.

Lapadska trava i lapadska klupa – toliko ih je volio naš Brno

Samim time, o njegovoj ulozi obiteljskog čovjeka, supruga i oca, teško je pronaći prave riječi koje bi rekle sve. To čarobno “sve” poklonio je svojoj obitelji i oni to najbolje znaju iz proživljenog s njim. Njegov primjer je primjer svima nama u punom smislu riječi. Za dobrog čovjeka najljepši je mogući opis – Nije se trudio biti dobar, jer jest dobar. Možeš se jedino truditi biti “još bolji“. I da, on je dosezao te maksimume, uistinu teško dohvatljive u današnjem vremenu kojeg nekad nemoćno promatramo.

Te životne istine njegovog čovještva i bivstvovanja su poput pogotka u same rašlje u posljednjoj minuti sudačke nadoknade, kada bi Brno pobjedu GOŠK-a, ili bilo kojeg dubrovačkog kluba, doživio kao jednu istinsku dječju radost ukazanog iznenađenja. I tada je bio najsretniji čovjek, kada bi se ta doza sreće dala izmjeriti. A dosegla bi zvijezdane daljine. To se toliko kristalno jasno vidjelo. To je bila sreća namijenjena za tih 11 igrača koji ginu na terenu, za one s klupe koji “skaču na glavu” skupa s njima, trenere, cijelo osoblje kluba s upravom i navijače.

Presretan je bio Brno u Četvrtfinalu Kupa protiv Lokomotive, kada je GOŠK umalo prošao u polufinale (0:1 / 0:0)

Ne, to nije bila samo njegova sreća. On je čudesno pronosio na svakog člana GOŠK-ove obitelji. Najlakše je slaviti pobjede. To svatko može i zna. Ali nešto najdirljivije što se može u bilo kojem sportu doživjeti je kad nakon poraza dobiješ utjehu i znak da si borac i da zato tuge nema.

Nezaboravan je prizor kad bi nakon poraza Brno hrabro i odano stao na vrh skala, koje nisu izbrojale puno takvih gesta, te dočekao svakog slomljenog i utučenog igrača, nježno potapšao po ramenu, uz iskrenu pohvalu za prikazanu borbu i time ogromnu utjehu i nadu za dalje. Čestitao bi treneru, onima koji nisu imali sreće ući, tješio sve prisutne i znao je da će biti dobro. Tolika vjera u dobro i uspjeh koje samo dobro donosi njega su vodile, držale jakim i sve druge članove GOŠK-ove obitelji.

U GOŠK-u je od samog početka. Ne bio – još jest. Kada ti netko reče “Na raspolaganju sam 24 sata za bilo što” – dodati možeš jedino nulu, koja označava da u Brnu nikada ništa nije ostalo “zarobljeno“. To je tako kada sve dobro daš, a ono loše držiš u sebi. Držiš na svoju štetu, da ne povrijediš drugog, nego svjesno sebe i nažalost zbog toga nekad ranije odeš.

Nemoguće je nabrojati što je u eto četvrt desetljeća Brno učinio za prevoljeni GOŠK. Slijedi samo pokušaj, jednog malog dijela – istaknuti član Uprave, najiskreniji mogući navijač, neizostavan na utakmici, često je putovao s momčadi i na gostujuće okršaje, časni predstavnik kluba pred HNS-om na svetoj klupi za njega, praktični važni dio organizacije domaćih utakmica u “stotinu sitnica“, beskrajni umni napori da GOŠK-u bude bolje, briga za doslovno sve, od pionira do prve momčadi, 24 sata svjesno i nesvjesno uz klub. Ukratko – sve od sebe.

Ne samo GOŠK-u. Svakome. Najmanje sebi. I zato je bio voljen, dao je i primio mnogo ljubavi. Svatko tko se bavio i bavi bilo kojisportom u Dubrovniku i okolici, od boća do nogometa nije mogao ne čuti za njega. Jednostavno nije mogao.

Hvala na SVEMU dobri naš i nezaboravni Brno

A to je ogroman broj sportaša i rekreativaca i navijača. I naravno – ogroman broj njegovih sugrađana. Dobar glas putovao je svake sekunde ulicama našeg grada. I nikad se pojam “zrno lošeg” nije mogao staviti u istu riječ s njim. I to je sve skupa najveće priznanje kojeg možeš dobiti. Svi jednom moramo otići, nažalost. Brno je doslovno drhtao u sudačkim nadoknadama. Zašto nije dobio – svoju? Svi će redom reći Stvoriteljev “autogol“. Toliko je bio još potreban svojoj obitelji za koju je živio, borio se, krvario, sve svoje dao. I nikad nije suvišno dodati – svima.

Autogol? Nije pravedno tako promatrati baš radi Brna. Vjerujmo iskreno iz srca da mu je sada ljepše milijardu puta nego ovdje. Mi smo svi postali siromašniji njegovim preranim odlaskom. Poglavito njegova draga i dobra obitelj. Ali nepravdu Brno nikako nije mogao podnijeti. Zato učinimo sada sve što možemo za njega. Zaslužio je, nikada ništa nije pitao. Radujmo se nekako svom snagom što je bio dio svih nas. Vjerujmo da mu je bolje, on je svima želio bolje. Ne izbrišimo nikada iz sjećanja taj dragi i mili lik.

Da, teško je. Tek shvatimo poantu – gubitkom. Njegova obitelj je ponosna. Njihov Brno će u sljedećim brojnim i zdravim generacijama potomaka ostati zapamćen kao “debela grana” loze. Mi u GOŠK-u smo ponosni što smo ga imali od početka uza se.

I imat ćemo ga dok je god klub živ. On gleda. On se raduje novom GOŠK-ovom proljeću. I mi ćemo se iz duše truditi ne iznevjeriti ga. On nam beskrajno vjeruje da će biti tako. I GOŠK-ove knjige će pisati o četvrt stoljeća njegovog djelovanja i svega što je dao i ostavio iza sebe za istinski boljitak kluba. Brno – hvala!!! Ginut ćemo i za tebe. Možda i najviše radi tebe.

A onaj tko će stajati na vrhu skala i tješiti igrače nakon poraza kao što si ti samo znao, samo se nekako teoretski može roditi. Jer, Brno, ti si neponovljiv. Blijede kopije su samo pokušaji da te vratimo – naš dobri duše. Brnova draga obitelji – budite silno ponosni. Znamo da utjehe nema.

Ali svu snagu i vama šaljemo. Nastavljamo i za Brna. S jakom vizijom koju nam je svima prenio. Počivaj u blaženom miru. Zauvijek ostajemo obitelj.

Gdje god bili…