Otajstvo slobode iz kamena joj vrije

Dan Dubrovačkih Branitelja 6. prosinca izaziva osjećaje koji se ne mogu opisati jednom riječju. Svatko od nas ih nosi više i tvore cjelinu jednog dana, jednog vremena, jednog herojstva – najveće pobjede, čije plodove danas možemo uživati zahvaljujući Njima.

Dubrovački Branitelji koji su dali život, uzeli na sebe teške rane bili su tada i jesu sada i uvijek će biti ljudi bez kojih ne bi imali slobodu. Imali smo veliki strah, od djeteta do starice, a osjećaj kada je sve završilo, kojeg se lako prisjetiti, dugujemo svima Njima.

Ne volim se koristiti uobičajenim riječima koje tek tako prođu – u svakome od njih vidim očinsku figuru.

U rano jutro 6. prosinca oni su nas u krvavoj borbi zakrilili, nas sa pogledima “tisuća strahova i strepnji” i kad sretneš bilo koga od Njih najmanje što možemo je prisjetiti se i biti duboko, duboko zahvalan. 

Krovni pokrovitelj DU Sportiva

Imperijal je mjesto pokraj kojeg možeš danas uživati u pogledu na najljepši Grad na svijetu. 

Nikada ne smijemo zaboraviti nijednog našeg junaka i čuvajmo sve ono što Imperijal predstavlja, u trenucima slabosti, prisjetimo se trenutaka “kad i vrijeme je stalo”…

Pokoj vječni svim poginulim Braniteljima, onima koji su s nama hvala na najvećem daru koji čovjek može imati, ili najvećoj tragediji kad je nema – slobodi!

IMPERIJAL

“Nek’ u očima djece više ne bude straha,
Kao one noći kad i vrijeme je stalo…”

Otajstvo slobode iz kamena joj vrije,
Sljubljena s nebom uronila u tamu,
Iz ponosita oka vrela kap se slije,
U smrti mojoj ne ostavljam te samu.

Zagrli me snažno u posljednjem dahu,
U posljednjoj noti prečistoga rata,
Za junake pod križem što leže u prahu,
U krvi ti pišem za suborca, za brata.

S vrha bliže Ocu i Domovini bijeloj,
Blagoslov nek’ siđe na majku i dijete,
Utvrda u srcu u Hrvatskoj nam cijeloj,
Peruniku ćeš brati rođeni nam cvijete.

Položi ju na oltar, na tvrđavu svetu,
Spomenik vječni u zorama se rosi,
Pažljivo promotri galeba u letu,
Hrabri ratnik plavetnilom nas nosi.