ODGOVOR(I) NA PITANJA ŠTO JEST I ŠTO NIJE BOGATSTVO Jedna jedina poanta za shvatiti
Bogatstvo
Uradak iz zbirke poezije “Tisuću Preobraženja”, glavnog urednika DU Sportiva, govori o onome što je (ne)važno u životu.
Dosta toga sluti se u stihovima i između redaka što je ustvari važno. Naglašeni primjeri zlatnika i zlatne prašine predstavljaju očiti primjer što to nije bogatstvo, dok se u posljednjim stihovima kriju suprotnosti, odnosno stanje kada shvatimo negdje pri kraju ili na kraju života što smo to smatrali za bogatstvo.
Rozo će vino zanavijek ostati neispijena tuga,
Grebanje noktiju o poznate zadimljene prozore,
Duhova nemirnih noći u sjajnim izmaglicama.
Prozor predstavlja – Dom i sve što je vezano uz njega – to je u ovoj pjesmi jedno od bogatstava. Prekasno je nekad u životu u nemirnoj noći (na kraju svega) “grebati noktima o prozore (doma)”.

Upravo zato pjesnici i pišu, prenose poruke i sretni su ukoliko netko iščita pravu vrijednost na vrijeme – to im i jest jedina misija, ukoliko su na tragu umjetničkog izraza koji se trudi oplemeniti čovjeka.
Naš će pepeo raznijeti hladni svemirski vjetrovi,
U neki plemeniti svijet iza zavjesa jednakosti.
Velika poanta koja je uostalom svima i poznata i logična, uz stalno čuđenje zašto se “formule jednakosti” ne koriste puno, puno češće u cijelom svijetu.
Ako već znamo da će “naš pepeo raznijeti hladni svemirski vjetrovi”. Uz dodatak – ne znamo “ni dana, ni časa”.
I strah i utjeha. Ovisno iz kojeg ugla promatramo i kakve vrijednosti živimo…

BOGATSTVO
Zlatnici donose mijene zemaljskim siromasima,
Kojima jedino pristaju naivni, bestjelesni snovi.
Magični kovači sreće pred sunčanim oltarima,
U svakodnevnicama borbe za prevlast bogova.
Ne priželjkuju matineju konfuznih reinkarnacija,
Pouzdanje u škripu vlakova razodjevenih futura,
Izvjesnih, poklonjenih dana bagremovih ćudi.
I čuđenje – koliko magneta opterećuje Zemlju…
Jednog će dana obuhvatiti svu zlatnu prašinu,
Naš će pepeo raznijeti hladni svemirski vjetrovi,
U neki plemeniti svijet iza zavjesa jednakosti.
Rozo će vino zanavijek ostati neispijena tuga,
Grebanje noktiju o poznate zadimljene prozore,
Duhova nemirnih noći u sjajnim izmaglicama.

