“Little Boy I miss You”

Toliko je onih koji pate, koji se ne mogu suočiti, upravo između ostalog i zato postoji možda i najvrijednija rubrika DU Sportiva “Promocija Mentalnog Zdravlja”, koju ostvarujemo s Hrvatskim institutom za istraživanja i edukaciju o Mentalnom zdravlju“, osnivača prof.dr.sc. Mira Jakovljevića, najcitiranijeg hrvatskog psihijatra, jednog od najuglednijih na ovim prostorima i znanstvenika sa Stanford Liste i to među 2% po cjeloživotnom znanstvenom doprinosu.

Timo Tolkki na svom je životnom putu uistinu prošao pakao na zemlji i kao dijete od 12 godina doživio je samoubojstvo svog oca, koji je skočio s četvrtog kata njihovog obiteljskog doma.

Tolkki, finski gitarist i osnivač, skladatelj, tekstopisac, predvodnik najpoznatijeg svjetskog power metal benda Stratovarius, jedan je od onih najboljih primjera borbe koja može poslužiti kao inspiracija osobama koje se suočavaju s mentalnim zdravstvenim izazovima, obzirom da se od 2004. godine Tolkki bori i sa Bipolarnim poremećajem.

Timo Tolkki

Uz sve to uspio je izgraditi svjetski poznatu grupu, postati vrhunski glazbenik i jedan od najboljih svjetskih gitarista (po izboru svjetski uglednog Guitar World Magazine uvršten je u TOP 50 najbržih gitarista ikad i na broju 88. na listi “Influence metal guitarists” op.a.). Njegova posvećenost radu i glazbi, brojni uspjesi, ali i padovi zaslužuju iskreno divljenje.

Teorija o Unutarnjem Djetetu poznata je psihologijska teorija i kroz primjer upravo Tolkkijeve pjesme “Little Boy I miss You” iz 2002. godine sa samostalnog albuma “Hymn to Life” pokazat ćemo kako se Tolkki kroz stihove nade, ohrabrenja, utjehe pokušava povezati sa svojim Unutarnjim Djetetom i zacijeliti Njegove rane, traume, osloboditi Ga strahova, posebno straha od boli, sve kako bi se suočio, shvatio sebe, razumio svoje osjećaje i izašao iz tog procesa kao cjelovitije biće.

“Klik na Foto” vodi Vas na prebogati Jelovnik Pizzerije MAMMA MIA

Kao suprotan primjer pjesme navest ćemo možda i najčistiji – “Will my Soul ever rest in Peace” / Hoće li moja Duša ikad počivati u miru.

“Little Boy I miss You” samo po sebi je prilično jasno, jer označava razdijeljenost njega i Djeteta od kojeg se odcijepio, u vrtlogu trauma ostavio iza sebe, daleko od sebe, upao u provaliju jezive sadašnjosti, s Djetetom koje je duboko unutra patilo.

Međutim, svojom hrabrošću da se suoči sa svime, što pokazuje i stih “The ice is slowly melting from your heart” / Led se polako topi s Tvog srca, započinje s procesom i taj proces nije nimalo lagan i teško je i zamisliti što je prolazio i koliko je suza na papiru po kojem je pisao.

“Take my hand and we will never be apart” / Uzmi me za ruku i nikada se više nećemo razdvojiti – odlučnost i obećanje Djetetu u sebi da će konačno biti jedno, prihvaćanjem svega lošeg, svega traumatičnog, suočavanja sa svim tragičnim i tužnim što je vidio kroz nevine dječje oči.

Potom slijede prekrasne pjesničke slike, Tolkki je poznat po svojim osjećajnim i divnim stihovima – Okus sladoleda prvog ljetnog dana i miris pokošene trave. Govori Unutarnjem Djetetu – sjećaš se?

Nastavlja ga bodriti da ne ostane sjediti u kutu pognute glave – Izađi na svjetlo i osjeti sunce, nekad si se igrao do dugo u noć.

U trenucima dok dominiraju ovakve slike pomislio sam da je Tolkki evocirao uspomene sa svojim pokojnim ocem, ali u to je nemoguće ući, jer poznato je da ukoliko stihopisac sam ne oda o čemu se točno radi u određenoj riječi, kamoli stihu, ne možemo zaključiti na što je mislio, već samo pretpostavljati.

Hrabri sebe i odaje si priznanje (Unutarnjem Djetetu op.a.) da je u moru pravila, ali i teškoća, izazova, vjetrometini boli pronašao svoj put i onda možda i najvažniji stih pjesme, makar u smislu obraćanja Unutarnjem Djetetu – “What happened was never your fault” / Za ono što se dogodilo nisi kriv. Da, nisi ništa kriv. Nisi kriv za ono što se događalo tebi, oko tebe i za ono što te oblikovalo, u što si izrastao, što smo često skloni zaboraviti kada govorimo o drugima, ali i kada promišljamo o sebi.

Omot Albuma “Hymn to Life”

Refrenom govori Unutarnjem Djetetu u dijelu “crno-bijelo” da bude slobodno, sugerira potrebu za cjelovitim prihvaćanjem svih aspekata osobnosti i proživljenih iskustava. Otvara se potpuno novi svijet, obojan novim i zaliječenim pogledom na sebe i time i zdravije “ja”. Ne, ne moraš se (više) bojati – obilježeno je i tragičnim gubitkom oca sasvim sigurno.

Nobody ever told you that there are / Nitko ti nije rekao
More colours than black and white / da postoje više boja od crne i bijele
Let me show you a new world / Dopusti da ti pokažem novi svijet
Where you don’t have to be afraid / U kojem se ne moraš više bojati
I owe that to you, little boy / Dugujem ti to, maleni dječače

Pizzerija Mamma Mia

“Let me be there for You every day” / Dopusti da budem tu uz tebe svakog dana – još jedan vrlo važan i vrijedan stih, koji nam govori da su se Tolkki i njegovo Unutarnje Dijete umirili i spojili u jedno isto viđenje neprijeporne potrebe za onim putem koji je ispred, jer prošlost često može biti kobna, osim ako iz nje ne crpimo u nekom trenutku lijepe uspomene.

Prošlost je nepovratna i skloni smo se vraćati tragedijama, traumama, lošim iskustvima, što je sve ljudski, ali u smislu našeg blagostanja i mentalnog zdravlja potrebno se suočiti, povezati s Unutarnjim Djetetom, shvatiti i biti sretan radi naše unikatne vrijednosti i svih ljudskih vrijednosti koje posjedujemo, te prihvatiti i bol i tugu koji su nas obilježili. Cjelovito prihvaćeno biće od sebe je ono prvo, a takve osobe prihvatit će i slobodu i cjelovitost drugih.

In this world where everybody’s gone insane / U svijetu u kojem su svi poludjeli
You are told what you can do and who you are / Rečeno ti je što možeš raditi i tko si
Follow me and I will show you a way out from madness / Slijedi me i pokazat ću ti izlaz iz ludila
I owe that to you, little boy / Dugujem ti to, maleni dječače

Ne treba nekada doslovno shvaćati stihove, oni su često ulaz u nešto dublje, zato i postoje metafore, ali i metafore koje široko zahvaćaju, pa nekada i cijelu pjesmu.

U svijetu gdje su svi “poludjeli”, rečeno ti je što možeš raditi i tko si ti, po tonu pjesme u Tolkkiju nema ljutnje na druge, već je ovo vjerojatno zamjerka sebi, uz svojevrsni krik nepravde, što nije svojem Unutarnjem Djetetu možda i prije rekao “Slijedi me i ja ću ti pokazati put…“. Počinio je mnoge pogreške, kao i svi mi, ali imao je evo snagu obratiti se sebi, obratiti se Unutarnjem Djetetu, na albumu jasnog i predivnog naziva “Himna Životu”.

Ima snagu otići putem oslobođenja, slobode, slobode od pogrešnih uvjerenja, nerazumijevanja Djeteta u sebi, što je i normalno u vrtlogu bezbrojnih teško povezivih misli uslijed nezamislivo bolnih trauma.

I osobno najljepši stih – sebi to dugujemo. Dugujemo sebi upravo ono najljepše – Život.

“I owe that to You, Little Boy”. Da, to Ti dugujem. I dugujemo to sebi. Svatko je zaslužio ljepotu življenja, istinsko shvaćanje i prihvaćanje dara Života.

Toliko je onih koji pate, koji se ne mogu suočiti, upravo između ostalog i zato postoji možda i najvrijednija rubrika DU Sportiva “Promocija Mentalnog Zdravlja”, koju ostvarujemo s Hrvatskim institutom za istraživanja i edukaciju o Mentalnom zdravlju”, osnivača prof.dr.sc. Mira Jakovljevića, najcitiranijeg hrvatskog psihijatra, jednog od najuglednijih na ovim prostorima i znanstvenika sa Stanfor List i to među 2% po cjeloživotnom znanstvenom doprinosu.

Slijedi jako dirljiv video uz stihove pjesme o kojoj smo pisali “Little Boy I miss You”, koju Tolkki osobno pjeva, uz naravno svoju gitaru, koja je simbol njegove beskrajne upornosti i primjera kako se i iz najvećih trauma i jako teške bolesti može izaći kao životni pobjednik.

No Title

Compiled from 40 year old tapes

Little Boy I miss you

Little boy I miss you
The ice is slowly melting from your heart
Little boy oh how I’ve missed you
Take my hand and we will never be apart

The taste of ice cream on the first summer day
The smell of cut grass, remember that?

Little boy I miss you
Come to the light and feel the sun
Little boy oh how I’ve missed you
You used to play into the night and have fun

Nobody ever told you that there are
More colours than black and white
Let me show you a new world
Where you don’t have to be afraid
I owe that to you, little boy

Nobody ever told you that there are
More colours than black and white
Let me show you a new world
Where you don’t have to be afraid
Let me be there for you every day

In this world where everybody’s gone insane
You are told what you can do and who you are
Follow me and I will show you a way out from madness
I owe that to you, little boy

Little boy I’m here for you
You can breathe again and feel the life
Little boy I’ll always be there for you
Come to the light and feel the sun