Kako se proslavljaju pobjede za zelenim stolom?

Nakon sezone borbe i osvajanja 3. lige Dalmacije, dvije pobjede u kvalifikacijama i povijesne prilike da Teniski klub Libertas izbori ulazak u 2. ligu. Hladan tuš.

Nemamo običaj pisati tekstove ovakvog tona, ali pošto je jedna od najistaknutijih naših rubrika ona o Fair-Playu i to u Dječjoj rubrici jednostavno treba ukazati na – suprotno od Fair Playa.

Fair Play mnogi zamišljaju samo kao uzorno ponašanje na sportskom borilištu, ali on proizlazi duboko iz čovjeka, oblikuje ga i nadilazi sport.

“Klik na Foto” vodi Vas na jelovnik Pizzerije Mamma Mia

Slijedi objava iz TK “Libertas”:

“U odlučujućem susretu protiv TK Medveščak u Zagrebu stigli smo na teren u 9:51 sati (što i službeni zapisnik potvrđuje). Meč je bio zakazan za 10:00 i mogao je započeti na vrijeme.

Dva dana puta, igrači koji su ostavili obitelji i juniori koji su propustili turnire – sve to da nam se kaže da zbog 6 minuta kašnjenja domaćin ne želi igrati.

Naš igrač je već u 9:30 bio na terenu i obavijestio suca i domaćine da kasnimo 2–3 minute. Zbog greške s Gps-om.

Istovremeno kad i mi je stigao i njihov igrač Marin Bačić (5. ploča), a njegovo ime i potpis ipak su se kasnije našli na obrascu prijave koji je morao biti zaključen do 9:45.

Uvid u obrazac prijave odbijen nam je u 9:51, a službeno smo ga dobili tek na povratku kući oko 18:00 sati – što jasno ukazuje na naknadno potpisivanje i dogovor domaćina sa sucem.

Za nas je ovo udar na sport i fair-play. Uložili smo žalbu Hrvatskom teniskom savezu i čekamo odluku, ali bez obzira na sve poručujemo:

Bolji se pokazuje na terenu, a ne za zelenim stolom.”

Kako se uopće proslavljaju uspjesi za zelenim stolom, dobiveni ne uzrokom nadnaravne sile ili očitog kršenja pravila nekog natjecanja? Teško zamislivo…

Da ne idemo puno u širinu Fair Play uključuju i elementarnu i duboku ljudskost. Osobno nikad ne bih potpisao ovakav tekst ako bih bio u stanju prihvatiti pobjedu gdje protivnik (gost) je doputovao izdaleka i najavio kašnjenje, čak i da je zakasnio iz susjednog kvarta – ne bih.

Prisutni su i elementi da je kasnio i domaćin, kako tvrde iz TK “Libertas”, a ako je tako sve to vodi u jednu veliku crnu maglu.

Slatko je izboriti pobjedu, ali pod svaku cijenu? Shvatljivo u današnjem svijetu, nažalost da napišem da je neshvatljivo slučaj bi bio izoliran. Kao da se jedva dočekaju pobjede na što lakši način, bilo nepostojećim penalom bilo da je u igru ušao igrač koji nije smio ući (po pravilima, ali kako slaviti takvu pobjedu i zašto se uopće (jedva) čeka takva pobjeda).

Nadamo se da će žalba sve rasvijetliti i uroditi plodom, ali kome se žaliti na elementarne nedostatke Fair Playa, ljudskosti i ako hoćemo malo hladniju riječ – biti džentlmen.

Klubovi u svim sferama sporta ionako su “obezglavljeni” nedostatkom financija i troškovi putovanja su sve veća stavka. Naša krovna tijela uzimaju to često u obzir i “sijeku lige” na manje prostorne jedinice.

Ako bi krovna tijela dopustila, u što osobno ne vjerujem, da unatoč toj poštenoj politici se neke sredine mogu i sportski ugasiti, ne daj Bože, radi problema na putovanju, nakon izdvojenih nemalih sredstava i vremena i truda – teško bi otišli naprijed.

“Klik na Foto” vodi Vas na menu Restorana Piramida na Malom Stradunu

Idemo li uopće naprijed? Prevedimo ovakav slučaj u druge sfere društva i života. 

Pravila? Tu su svakako da se poštuju, bez iznimke. Ali ako uz njih ne primjenjujemo i ljudskost, gdje možemo – čemu. Dobivamo hladni red.

Usudim se potpisati ovakav tekst prvenstveno jer pobjedu za zelenim stolom u ovakvim i sličnim okolnostima ne bih nikad prihvatio, a time ni proslavio. A ostavljam svačije pravo da prihvaća i proslavlja.

Samo bi se teško našao u ikakvoj rubrici Fair Playa i u svlačionici osobe po kojoj naša rubrika o Fair Playu nosi ime – Stanko Poklepović. On je svoje igrače zvao i tražio od njih da budu Vitezovi. 

Kako su i istaknuli na kraju objave iz TK “Libertas”:

“Bolji se pokazuje na terenu, a ne za zelenim stolom.“.

Ako postoje osnovni uvjeti za igru i ljudski uvjeti – svakako!