„Pozivamo djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom da se uključe u sport“

Sport je izrazito važan za formiranje njihovog identiteta, jer im omogućuje da se prvenstveno promatra kao sportaš, a tek onda kao osoba s invaliditetom, što ima veliki značaj za njihov psihički i socijalni razvoj

Travanj 2022. i poziv Hrvatskom paraolimpijskom odboru s idejom suradnje budućeg Internet portala i te vrijedne uzorne institucije, na polju sustavnog uključivanja u sport osoba s invaliditetom i djece s poteškoćama u razvoju. Topao i srdačan glas usmjerio me na divnog gospodina, predsjednika Ratka Kovačića, koji odmah osvaja pristupačnošću,srdačnošću, entuzijazmom, susretljivošću, znanjem, te je jedan od najzaslužnijih što je DU Sportivo ugledao svjetlo dana. Svi usmjereni prema cilju, uz njegove vrijedne i stručne suradnike, koji su uvijek na raspolaganju, da ova Županija iznjedri kroz vrijeme sve veći i konstantan broj parasportaša, uz ostale složene uvjete i komponente koje na to utječu.

Prvo što Vam moram reći je velika hvala na podršci, suradnji i pružanju pomoći! Bez Vas ne bi bilo najvažnije rubrike Portala i to rubrike HPO-a, koju smo skupa osmišljavali kroz devet mjeseci. Time možda ne bi bilo ni DU Sportiva…

Sigurno kad sam vidio vaš plan i program aktivnosti u kojem je vrlo važno da je zastupljen parasport, bio sam mišljenja da će potaknuti brojne osobe s invaliditetom na području vaše Županije da se počnu baviti sportom, ali isto tako i da ćemo uključiti i nove trenere i tako dalje da razvijamo parasport na području Dubrovnika i okolice.

Neosporno ste veliki autoritet znanjem, pokretačkom energijom, radom, željom i velikim ugledom u svijetu paraolimpizma – bili ste i predsjednik Europskog paraolimpijskog odbora. HPO je pod Vašim vodstvom rastao i respektabilan je u svijetu…

Tada kada sam stigao bio je još Hrvatski športski savez osoba s invaliditetom i uz to sam bio reprezentativac Hrvatske u stolnom tenisu. Nastupali smo već tada na velikim natjecanjima i istovremeno kao predsjednik i sportaš bio sam na dvama Paraolimpijskim igrama. 2006. godine sukladno hrvatskom Zakonu o sportu nastaje HPO i predsjednik sam i dosad.

Vaš vrijedan i stručan rad prepoznat je od strane vaših inozemnih kolega i postajete predsjednik EPO-a, krovne europske paraolimpijske kuće, što je iznimna čast i ogromna odgovornost…

U vrijeme predsjedanja Hrvatskim športskim savezom osoba s invaliditetom, već tada sam se aktivno uključio u organizaciju, osnivanje i rad Europskog paraolimpijskog odbora. U pet mandata bio sam član Izvršnog odbora tog tijela, potpredsjednik i predsjednik. Pokrenuli smo u vrijeme mog predsjedanja značajne projekte za naše članice, što mi je bio cilj i neki od njih i danas se odvijaju. Uključili smo se u projekte Erasmus plusa i tako prije svega željeći članovima EPO-a, svim nacionalnim paraolimpijskim odborima, pomoći u onom dijelu razvoja, odnosno uključivanje u organizacije natjecanja. Pokrenuo sam Europske igre mladih. Imali smo i jedno izdanje u Hrvatskoj 2015. u Varaždinu. Igre su se nastavile i vrlo uspješno se razvijaju. U ono vrijeme nisu postojale Igre mladih, a što je jako bitno za razvoj mladog sportaša, da od mladih kategorija imaju natjecanja, gdje mogu ostvariti odgovarajuće rezultate, te kako bi se u konačnici uključili u seniorski sport.

Zadržimo se na mladima. Postoji li neka najmanja dobna granica za djecu s poteškoćama u razvoju i kako izgleda njihov put u parasportu?

Sigurno se potrebno što ranije uključiti u sportske aktivnosti. Prolaze razne vježbe motorike, fizičke pripreme i tako postaju jako aktivni što je vrlo bitno za mlade osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Znanstveno je dokazan ogroman pozitivan učinak sportskih aktivnosti za fizičko zdravlje mladih osoba s invaliditetom, emocionalno stanje, socijalni razvoj, posebno njihovu inkluziju u društvo. Primjerice uključivanje u kolektivni sport pruža im osjećaj pripadnosti, razvija se samopouzdanje i potiče samostalnost. Sport je izrazito važan za formiranje njihovog identiteta, jer im omogućuje da se prvenstveno promatra kao sportaš, a tek onda kao osoba s invaliditetom, što ima veliki značaj za njihov psihički i socijalni razvoj.

O percepciji javnosti prema njima i pogled na njihovo bavljenje sportom bližeg okruženja…

Mora im se poticati socijalizacija što je važna komponenta u razvoju njihovog identiteta. Kada govorimo o svemu tome ne treba odmah uzimati u obzir kada će se početi natjecati. Sa natjecanjima će započeti kada savlada sportsku disciplinu. Mogu oni krenuti vrlo rano, pa i već od osam godina. Dok dođu do određenog stupnja pripremljenosti, znanja o sportu, sportskoj disciplini, tada o njihovim sposobnostima i razini znanja sporta ovisi kako će se i na koji način uključiti u sport i u sportska natjecanja. Dakle, ne postoje najmanje dobne granice. Primjerice, u bazen se puštaju i najmanja djeca i počnu plivati. Sve ovisi i o mogućnostima, a pogotovo je kod svega toga najvažniji utjecaj roditelja, da oni osjete te brojne koristi koje sport može donijeti i da potiču svoju djecu da se bave sportom i ohrabre se uključivati ih.

Ponosno će s pravom istaknuti…

Mi sada radimo univerzalne sportske škole. Našim trenerima je tu ključni zadatak uključiti djecu u športske aktivnosti, da počnu s općim fizičkim vježbama, motorikom, te drugim pripadajućim komponentama, sve za naviknuti ih na daljnje bavljenje sportom. Potom se uče određenim sportskim disciplinama, te se postupno uključuju u natjecanja. To je dugotrajan proces, nikako se ne može reći – sad ću ja odjednom biti sportaš.

Genijalne misli…

Možemo reći i za primjerice plivanje da je kolektivni sport. Djeca su u sportskom krugu, kolektivu, pripadaju u potpunosti njemu, natječu se u sklopu svega toga, zajedno rade i uče. Istu paralelu podvlačimo i u atletici tim principom. Košarka i odbojka, recimo, ekipa igra protiv ekipe. Međutim kod nas u HPO-u takvi su sportovi komplicirani u velikoj mjeri, jer dosta je teško napraviti tim u sjedećoj odbojci ili košarci u kolicima. Potrebno je desetak osoba s takvim kategorijama invalidnosti, te smo u tome uspjeli samo u većim gradovima.

Analogno izrečenome, logičnome – Dubrovačko područje moglo bi se naći u problemu provođenja Strategije i praktičnog uključivanja u parasport. Stručni kadar, infrastruktura, skupa oprema, uz ostale „zamke“. Vaši savjeti vezano za tu problematiku zasigurno će rasvijetliti trenutno stanje i potencijale, te otklanjanje prepreka i stvaranje točnih potrebnih uvjeta….

Razvoj sporta uvijek zavisi od lokalnih zajednica, klubova, te organizacija koje organiziraju sportska natjecanja na određenom području. Na području Dubrovačko-neretvanske županije nemamo sportsku orgamizacija koja bi bila članica Hrvatskog paraolimpijskog odbora. Međutim, vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme i to uspjeti ustvariti. Imamo aktivnosti, recimo u plivanju gdje naš proslavljeni paraolimpijac Mihovil Španja radi s nekim grupama invalidnosti, badmintonu također, te još nekim sportovima, dugo nisam bio kod vas na jugu. Znam da naš splitski Savez osoba s invaliditetom konstantno radi promidžbu i na području Dubrovnika, obilazi škole i pokušava u što većoj mjeri pokrenuti sport za osobe s invaliditetom.

Treneri kao gorući problem…

Mi zasada nemamo na području vaše Županije trenera koji bi radili na tom uključivanju u parasport, ali mislim da kroz Europski socijalni fond, odakle će sredstva biti usmjerena dijelom i na inkluziju osoba s invaliditetom u sport i sportske aktivnosti. Kroz takve projekte će se moći organizirati odgovarajući poticaji i rad i uključivanje osoba s invaliditetom u sport, jer znam da vi imate dobre uvjete, primjerice za plivanje, pa sportske dvorane, te je koliko znam u planu i izgradnja moderne sportske dvorane i drugih modernih objekata, tako da vjerujem da će se u svemu tome naći mjesto za osobe s invaliditetom da se bave sportom.

Izvrsno ste istaknuli sve ove ohrabrujuće elemente, značit će Vaše riječi zasigurno svima uključenima u strategiju i provođenje sporta za osobe s invaliditetom, koju je grad Dubrovnik i donio i zacrtao ciljeve u dugoročnom periodu, što je zdrav cilj, pohvalan i hvalevrijedan. U nastavku – i kada se osiguraju svi potrebni uvjeti preostaje jedna od složenih problematika. Nerijetko osobe s invaliditetom nailaze na prepreke motivacije uključivanja u parasport…

Svakako je to jedna od problematika kojom se mi sada još sustavnije bavimo. Kroz posljednje tri godine provođenja projekta HPO-a kojeg smo mi nazvali “Jačanje kapaciteta” osnažujemo naše članice i klubove na lokalnoj razini. Kroz četrdesetak projekata koje smo imali ta problematika koju ste naveli pokazala se I dosta izražena. Od naših trenera tražimo da uključuju djecu u parasport i onda se tu javljaju razumljivo razne prepreke. Dužni su organizirati razne vrste treninga u odgovarajućim uvjetima. Netko dođe jednom, dvaput, triput, netko se potpuno uključi u rad, te naglašavam vezano za to da je najvažniji poticaj okoline, prije svega roditelja I škole, što je jako bitno i onda se podrškom njih omogući lakše bavljenje sportom. Naglašavam, izuzetno velika problematika, gdje sada radimo dosta stvari u promociji, logističkom dijelu da im sustavno omogućujemo izgradnju što boljih uvjeta, jer neki objekti i nisu prilagođeni. Određeni iskoraci svakako su već napravljeni, te i dalje ćemo jačati na svim tim poljima. Naši odbori u HPO-u se svakodnevno suočavaju sa svom tom problematikom i u svakoj sredini Republike Hrvatske radimo na što uspješnijem uključivanju djece s poteškoćama u razvoju u sport I sportske aktivnosti.

Sport za osobe s intelektualnim poteškoćama, sjajno! Nema kraja i uistinu su obuhvaćene sve vrste invalidnosti, kao što će potvrditi i gospodin Kovačić…

U parasportu postoji kategorizacija i razne grupe invalidnosti imaju svoja kategorizacijska pravila. Imamo osobe s intelektualnim poteškoćama koje se bave parasportom i imaju svoje paraolimpijske discipline. Nesmetano ih uključujemo u sport i sportske aktivnosti. Mi smo krovna organizacija koja brine o svim vrstama invalidnosti i shodno tome djelujemo. Prije svega se kod nas kategorizacija u parasportu osoba s invaliditetom radi na način da se ocjenjuje preostanak sposobnosti.

Intelektualne poteškoće koje se mogu svrstati u bavljenje parasportom…

Mi nemamo tu ograničenja. Uključujemo svu djecu koja imaju neku vrstu invalidnosti. Kod nas se u klubovima uključuju djeca s down sindromom, autizmom, kao i teška mentalna oštećenja. Ovisi o njihovom preostatku sposobnosti koliko će se baviti sportom.

Uzmimo primjer autizma, koji je dosta raširen. Djeca s autizmom mogu postati parasportaši?

To dosta ovisi hoće li njihove discipline doći do Paraolimpijskih igara. Ali, u sustavu natjecanja međunarodnih sportskih organizacija za intelektualne poteškoće već postoje takve discipline i natjecanja na europskoj I svjetskoj razini.

Imaju li pravo sanjati i odlazak na vrh – Paraolimpijske igre?

Paraolimpijac postaješ naravno tek kada se kvalificiraš. Vrlo, vrlo visoki doseg. Mi smo zato jako sretni kada se bilo koji naš sportaš svojim rezultatima kvalificira.

Gospodin Kovačić, vrhunski motivator i dokazani svjetski autoritet na polju paraolimpizma i parasporta naglašava, poziva, jer itekako zna sve koristi, benefite, nakon što je ohrabrio djecu I osobe s intelektualnim poteškoćama…

Pozivamo svu djecu s tjelesnim oštećenjima da se što više uključuju u sport!

Kako teku pripreme za Paraolimpijske igre u Parizu 2024. godine i molim Vas da opišete “tko je to paraolimpijac” – vrhunski doseg…

Paraolimpijac je profesionalni sportaš, koji se želi kvalificirati na Paraolimpijske igre. Mora imati vrhunske treninge, biti potpuno posvećen sportu. Da pitate bilo kojeg paraolimpijca reći će – to je cijeli radni dan. Dva puta trening dnevno I jedan profesionalni odnos prema sportu I prema životu. I opet – nikad nisi siguran hoćeš li ostvariti potreban rezultat I plasman na tako veličanstveno natjecanje.

Radujemo se svi nastupima naših sportaša dogodine u Parizu…

Imamo otprilike dvadesetak kandidata koji u ovoj godini moraju ili potvrditi ili doseći određene rezultate da bi se kvalificirali na Paraolimpijske igre. U načelu osam najboljih u svakom parasportu ide na Paraolimpijske igre. Očekujemo najmanje da ćemo kao i na zadnjim igrama u Tokiju imati predstavnike u šest-sedam sportova. Očekujemo te norme s jakih međunarodnih natjecanja i nadamo se što više predstavnika imati koji će zastupati Hrvatsku.

U kojoj ste mjeri zadovoljni praćenjem odgovarajućih državnih institucija prema Vašoj kući…

Naše aktivnosti posljednjih godina se povećavaju tako i naše potrebe i naš proračun. U 2023. očekujemo da će naš financijski plan biti pokriven. Jako je puno natjecanja i sportaša. Cijene sudjelovanja na natjecanjima su narasle, smještaja, avionskih karata. Država nas prati. Mi napravimo Plan javnih potreba krajem svake godine za iduću i evo očekujemo vidjeti kako će se sve to pokriti. Mi smo kao krovna organizacija jako dobro praćeni od Ministarstva turizma i sporta. Ima tu određene problematike, ali ona se tiče učešća lokalnih zajednica. Taj dio nije dovoljno financiran u Republici Hrvatskoj i tražimo konstantno iskorake, ali ne možemo nažalost sve isfinancirati iz nacionalnog proračuna, nego je potreban i doprinos lokalnih i regionalnih proračuna za razvoj sporta osoba s invaliditetom. Što se tiče vrhunskih parasportaša mi se trudimo da oni imaju jednake uvjete kao I ostali vrhunski sportaši olimpijci.

Odaziv sponzora u vrhunskom parasportu i paraolimpizmu, koji je u svijetu itekako cijenjen

Tražimo podršku sponzora i donatora kako bi dodatno pokrili naše potrebe i svakako na određenim poljima i unaprijedili djelovanje.

Paraolimpijci s krajnjeg juga. Bilo ih je i bit će uvjereni smo još više, nakon još sustavnijeg rada i unapređenja uvjeta…

Otkad sam ja predsjednik od 1997. Mihovil Španja je prvi paraolimpijac koji je osvojio medalju. U Ateni je osvojio čak tri, što je bio veliki iskorak i ogroman poticaj za razvoj parasporta u Hrvatskoj. U atletici je Jelena Vuković osvojila medalju. Kasnije je broj medalja rastao, te ih imamo dosta i sa Paraolimpijskih igara, te svjetskih I europskih pvenstava I natjecanja. Mihovil Španja je jako zadužio hrvatski parasport svim svojim rezultatima I pristupom. Govorio sam što je potrebno za postati paraolimpijac – on je svojim radom i njegov trener Dean Kontić svakako pokazali svu snagu pojma paraolimpijac.

Vodeće svjetske zemlje u parasportu, što ste I svjedočili svojim radom u krovnim tijelima…

Najuspješnije zemlje u zimskim i ljetnim Igrama su one s velikim brojem sudionika i stvarno jako lijepe uvjete za rad. Iz Azije su to Kina, Japan I Koreja. U Europi su to Francuska, Engleska I Njemačka koje osvajaju stvarno veliki broj medalja. Naši susjedi Talijani su također vrlo uspješni. Naše susjedne zemlje su također sve uspješnije, kao Bosna I Hercegovina, Srbija, Crna gora, Makedonija je imala uvijek jako dobre strijelce i napreduju također. Slovenija ima medalje. Hrvatska je u tom sustavu dosta uspješna. Istaknuo bih das mo dosta uspješni u atletici, plivanju, stolnom tenisu, taekwandou, triatlonu, judu, boćanju, gdje smo sada prvi put ostvarili medalju na svjetskom prvenstvu, te su tu i kandidati i za Zimske paraolimpijske igre Također bih istaknuo I iznimno lijepu I uspješnu suradnju sa svim tim krovnim paraolimpijskim kućama.

Zahvaljujem Vam se na razgovoru, na mnogo korisnih informacija za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, za njihovo okruženje, posebice obitelji, da se u što većem broju uključuju u sport i sportske aktivnosti, odnosno parasport i da sanjaju lijepi san postati paraolimpijac I nastupati diljem svijeta I učiniti život ljepšim, još zdravijim i uspješnijim, kako bi bili sretni I ispunjeni.