“Svaki pacijent je jedinstven, vrijedan i sa svojim potencijalima”

Professora emeritusa dr.sc. Mira Jakovljevića, dugogodišnjeg predstojnika Klinike za psihijatriju KBC Zagreb gdje je ustanovio i Centar za duhovnost osoba s duševnim bolestima, profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednika i jednog od osnivača Hrvatskog instituta za istraživanje i edukaciju o mentalnom zdravlju, člana Europske akademije znanosti i umjetnosti, osobe na Stanfordovoj listi svjetskih znanstvenika, glavnog urednika međunarodnog časopisa Psychiatria Danubina, najcitiranijeg psihijatra u Hrvatskoj i ovoj regiji – htio bih predstaviti čitateljstvu najprije kao izrazito dobrog, dobronamjernog i plemenitog čovjeka.

Nikada osobu ili pacijenta ne promatra kao broj, već kao unikatnog pojedinca, u svakom trenutku njemu ravnog, sa svojim potencijalima i vrijednostima. Pacijent mu predstavlja osobu koju ne promatra kroz dijagnozu, već kroz njegovu pojavnost u smislu ponovne transformacije u ono što zbilja jest i može na svoju radost i izlječenje dodatno i biti, kroz otkrivanje sebe u najljepšem mogućem smislu kojeg pojedinac može doseći. Njegova brižna i blaga ljudska pojavnost vodi pacijente u nove horizonte i prema izlječenju, kao i njegova autoritativno-stručna kompletnost, bez čega se ipak ne može, no ne naglašava to nikad.

Ljubav je pokretač Svijeta, pokretač pojedinca, koji lančanom reakcijom u ljubavi, svojim sjajem oplemenjuje i druge oko sebe. Divan tekst “Mala škola ljubavi” s Internet portala Hrvatskog instituta za istraživanje i edukaciju o mentalnom zdravlju – svakako preporučujemo od srca 

Upravo je ravnopravnost, gdje svatko doprinosi, gdje se svatko osjeća vrijednim jedan od ključeva mentalnog zdravlja, uvjerio sam se i sam, kada mi je na moju tvrdnju da ne znam toliko kao on o određenoj temi poticajno uzvratio – „ja i Vi skupa znamo više“.

Ovo je prvi dio profesorovog izlaganja o mentalnom zdravlju i svim njegovim sastavnicama, te o vrijednim i sveobuhvatnim životnim iskustvima i zapažanjima, a sve kako bi kao pojedinci, skupine, društvo i naposljetku svijet išli isključivo najzdravije samo naprijed. Kako su njegove poruke i misli, plodovi jedne nemjerljivo vrijedne, briljantne i teško ponovljive liječničke i znanstvene karijere, toliko slojevite, bogate i najvažnije praktične i bliske za sve koji će čitati – logično i najsvrsishodnije je u nekoliko nastavaka na našem Portalu objaviti tu „škrinju dragog kamenja“, uz obećanje da je na raspolaganju i nadalje za naše čitatelje, među kojima su i brojne osjetljive skupine društva.

Prof.dr. Miro Jakovljević predsjednik je Hrvatskog društva za kreativnu psihofarmakoterapiju i biologijsku psihijatriju

Profesor Jakovljević u uvodnom dijelu razgovora pokazuje koliko su sport i sve ostale tjelesne aktivnosti važne i njegove bi riječi trebali prihvatiti kao poziv i čak i obećanje u – cilj(eve)…

Iznimno je korisno za duševne bolesnike da se bave sportom. Nažalost, nema dovoljno organiziranih programa koji bi im to omogućili. Lijepo ste naglasili da razlikujemo tjelovježbu i rekreaciju od sporta. I jedno i drugo je jako važno za mentalno zdravlje.

Uistinu, svi smo vrijedni. Doslovno…

Mentalno zdravlje možemo definirati kao stanje blagostanja i ne samo kao odsustvo bolesti, već stanje ili proces kojim netko realizira svoje sposobnosti, u kojem se uspješno nosi sa stresom, gdje uči i radi produktivno i pridonosi svojoj zajednici.

Sljedeće tvrdnje samo su uvod u činjenice koje bi itekako trebali sebi osvijestiti…

Kroz sport se isto tako može doprinositi zajednici, ostvarivati svoje sposobnosti. Kada smo u sportu onda ispunjavamo sve ove kriterije za zdravlje. Kroz sport se družimo s drugim ljudima, a komunikacija je jako važna za naše duševno zdravlje. Kaže se nema zdravlja bez duševnog zdravlja, ali nema ni duševnog zdravlja bez dobre komunikacije, odnosno bez kulture empatije.

Izvor: World Happiness Report 2023.

Kada autoritet poput profesora Jakovljevića ustvrdi nadmoć dispatije naspram empatiji, odnosno „sve veće provalije između svih nas“ – upozorenje zvuči zastrašujuće, ali jedino se takvim govorom teške istine može pozitivno i zaokretno djelovati. Empatija…

Važno je da razumijete taj pojam, jer ono što danas svijet najviše treba zapravo je empatija. Najveći problem u svijetu je nedostatak empatije, odnosno empatijski jaz. Primjerice ratovi su posljedica dispatije. Tri su ključna pojma u našem ponašanju – simpatija, antipatija i empatija. Kada nam nešto paše i odgovara onda nam je to simpatično i takva nam je osoba simpatična. Kad nam nešto ne odgovara i ne volimo onda su nam takve osobe antipatične.

Ako smo zatvoreni u egoizmu i sebičnosti, slijepi smo za druge i jaz se proširuje…

Empatija je sposobnost da uđemo u svijet druge osobe, da nju razumijemo, da pogledamo na svijet njezinim očima i da se povezujemo s tom osobom, tako da  gradimo jedno veće mi. Kroz sport se upravo gradi jedno veće humanističko mi (self), tako da je sport iznimno važan. Uostalom, vidimo da sport povezuje narode, a i unutar naroda ljude čini da ostvaruju nacionalno jedinstvo, koheziju. Naime, mi živimo u paralelnim svjetovima, gdje vrlo često mnogo toga dijeli ljude, a sport povezuje ljude, pa i to pridonosi mentalnom zdravlju.

Hrvatski znanstvenici su i činjenično među 2% najutjecajnijih u svijetu – svake godine Sveučilište Stanford iz SAD-a tradicionalno objavljuje listu. Postoji i lista znanstvenika po “cjeloživotnoj znanstvenoj karijeri”, a na njoj je upravo prof.dr. Miro Jakovljević s biomedicinskog područja.

Zahvaljujemo se professoru emeritusu Miru Jakovljeviću na riječima o kojima bi svi, krenuvši isključivo od sebe, trebali konstantno i duboko promišljati, preispitujući se.

U idućem, drugom nastavku razgovora, produbljuje i širi naša obzorja. Predstavlja nam toliko divne i plemenite metode liječenja, sasvim jedinstvene, gdje je jedina činjenica sama osoba, nikako dijagnoza i farmakoterapija kao često jedini faktori.

Ovaj plemeniti čovjek u sebi nosi ogromna (sa)znanja, a ostaje toliko – jednostavan, kao što i sami život može biti…

Za sami kraj preporučujemo poslušati njegov jezgrovit i prekrasan govor s osnivačke skupštine Udruge Hrvatsko bilo, o temi mentalnog zdravlja u Hrvatskoj i važnosti empatije u svim slojevima društva i strašnim posljedicama do koje nedostatak iste dovodi, a svakodnevni smo svjedoci mnogo toga potresnog i tužnog. Profesor prostire činjenično stanje, nudi odgovore za bolje – odgovore za optimizam nas kao pojedinaca i naše voljene domovine u cjelini.