OSVRT GLAVNOG UREDNIKA NA FINALE KUPA HAJDUK – ŠIBENIK 2:0 Fair play!

Čestitke Hajduku na Kupu, Šibeniku sretno u povratku u Elitu!
Ljudima u Šibeniku i Klubu i Gradu je teško, jako teško. Pa pokažimo suosjećanje i dajmo im podršku u teškim trenucima. Kao dijete od 13 godina sam plačući napustio Igralište na Lapadu kada je Šibenik zasluženom pobjedom 2:1 izbacio “moje uzore” iz 1. HNL i da se netko rugao mojim herojima – ne bi mi kao djetetu bilo ugodno…
DU sportivo nikad se neće osvrtati na negativne pojave u sportu, društvu, već kako je zapisano u Strategiji Portala – suprotno od negativnog događaja ponuditi ispravne vrijednosti.
Konstatacija da praznik hrvatskog nogometa, finale Hrvatskog nogometnog Kupa, nije protekao u svim segmentima u duhu Fair playa, borbe, viteštva kako je isticao tu riječ pokojni velikan i moralna vertikala Stanko Poklepović, možda je i preblaga. Bilo je tu uistinu svega i nije vrijedno spomena. Nikako. Žalosno je da svi akteri jednog susreta zaborave često da ih gledaju i djeca, a uzornost svakako nije bila prisutna na Rujevici, naprotiv.
I neki ni od srama ni od “jezikove juhe” nakon jučerašnjeg susreta, u kojem god klubu bili i kako god da se zvali, u svlačionicu koju vodi netko poput Viteza Stanka Poklepovića – ne bi više (nikad) mogli ući
Na travnjaku je Hajduk nadigrao Šibenik i zaslužuje čestitke, jer su bili bolji protivnik tijekom 90 minuta. Čestitke Hajduku na osvajanju Kupa i čestitke Šibeniku na sudjelovanju i proboju do finala Kupa. Veliki uspijeh za bilo koji klub, makar se zvali i Dinamo i Hajduk, kamoli neki koji je proračunom, logistikom, igrački i u drugim bitnim segmentima slabiji. Ali nikako slabiji srcem, uz svoje navijače i svima kojima je u srcu njihov omiljeni klub.
Ono što bih svakako još zapisao je – Sretno Šibeniku naredne sezone u drugom rangu takmičenja. Nije sramota ispasti. Svaki klub daje sve od sebe i ispasti netko – mora. Ljudima u Šibeniku i Klubu i Gradu je teško, jako teško. Pa pokažimo suosjećanje i dajmo im podršku u teškim trenucima. Kao dijete od 13 godina sam plačući napustio Igralište na Lapadu kada je Šibenik zasluženom pobjedom 2:1 izbacio “moje uzore” iz 1. HNL i da se netko rugao mojim herojima – ne bi mi kao djetetu bilo ugodno…
Šibenik je po nasljeđu iz bivše države bok uz bok s NK Zagreb, NK GOŠK Dubrovnik 1919. i Cibalijom. Netko malo više, netko malo manje, ali osim velike četvorke, druga velika četvorka hrvatskog nogometa i zaslužuju poštovanje i respekt.

Nijednom navijaču u bilo kojem sportu, bilo kojeg kluba, nije lako nakon poraza…
(Pre)Ostalo od jučer? Uistinu nije vrijedno spomena, a mediji jedva dočekaju “bačenu oglođanu kost” i nisu nimalo krivi, jer “takve kosti” njihova publika i čita, te je stvar neprirodno logična, a životno-vrijednosno nelogična.
Fair play? Ima ga itekako i neka se promiče. Sportaši su divni ljudi i ono malo među njima koji ruše taj duh – imaju popravni. Nešto kao Šibenik u drugoligaškom natjecanju, samo s razlikom da Šibenik ima na što biti ponosan.
I neki ni od srama ni od “jezikove juhe” nakon jučerašnjeg susreta, u kojem god klubu bili i kako god da se zvali, u svlačionicu koju vodi netko poput Viteza Stanka Poklepovića – ne bi više (nikad) mogli ući.