Hrvatska Prezadovoljna bodom protiv Maroka?

Pobjeđujemo li mi sami uvijek na raznim područjima života? Volimo li tada kritike kada ne pobjeđujemo / ne uspijevamo?

Objavljeno na Facebook Profilu glavnog urednika dan nakon susreta 24.11.2022.

Svakako treba razumjeti nasušnu, iskonsku potrebu navijača da komentiraju, jer to između ostalog i jest njihov “posao”. Nitko se na njih ne bi trebao ljutiti, jer normalna je to pojava, kada se izuzme nerijetko vrijeđanje, omalovažavanje, te bilo kakve zle namjere.

Tvrtka “Bruškin Dubrovnik” specijalizirana je za čišćenje i održavanje. Petnaestogodišnja Tradicija garantira “4K Odsjaj Vašeg Objekta“

Onda sve ostaje u dobroj namjeri, pa čak i igrači i svi involvirani u proces ne slušaju kritike s radošću, ali ih svakako poštuju, jer sport se i igra radi onih koji gledaju. S druge strane, itekako je dug i mukotrpan proces za postati ikakav senior – sportaš, kamoli vrhunski sportaš. Kreće se od dječje dobi i u prosjeku je oko desetak godina potrebno – da “malac” ugleda tablu senior. To bi svakako trebalo predočiti sebi kada gledamo bilo kojeg sportaša. U svemu tome, za sportaša su najvažniji trud i borba i poštivanje trenera, suigrača ako je momčadski sport, navijača i uzorno ponašanje. To su neki od osnovnih postulata.

Bespoštedna borba dva kapetana…

Hrvatska je protiv Maroka istrčala na teren da pobijedi, ne svakako da odigra neodlučeno, kamoli izgubi. Zavaramo se ako i najlošija svjetska momčad nema potajnu želju da iznenadi najbolju svjetsku. Natjecanje je ključna riječ u svemu tome. Svi igrači u momčadi (plus zamjene koje nisu ulazile), izbornik, treneri, cijeli stručni stožer, HNS sa nužnom logistikom, dali su sve od sebe da se pobjeda ostvari. Iako to nekad ne izgleda tako, iako stvari na terenu ne izgledaju onako kako je trener zamislio, igrači također projicirali u svojim glavama. Pita se puno puno toga i protivnika, koji također ide u susret s istim (temeljnim, najjačim) oružjem.

Tko li je tužniji nakon poraza – igrač ili navijač?

Nema razočaranijeg navijača od ijednog igrača koji je nastupio, pa i bio on strpljivo na klupi, trenera i svih u okružju momčadi kada se izgubi, pa i ne pobijedi. Toga moramo biti svjesni. Osobno sam tješio devet godina, uz druge kolege, nogometaše kada nisu uspjeli pobijediti, posebice u porazu. I to je jako teška misija, jer su jako tužni. Naporno su se pripremali, živjeli za utakmicu i nikad im nije bilo lako. A kada se pobijedi sreći nema kraja. I znaju da su obradovali navijače, te su se trud, borba i zalaganje vratili.

“Klik” vodi na sponzora DU Sportiva, koji svojim zlatnim rukama KROJI DOSLOVNO SVE

Zabluda je da se igrač ne trudi (možda mogu postojati upitnici malih postotaka do maksimuma, ali uzrok je također upitan op.a.), jer jedna utakmica samo je završni dio dugog procesa, nakon brojnih fizičkih ispita na treninzima, taktičkih zavrzlama i kompliciranih vježbi, beskrajnih ponavljanja, razmišljanja, motivacije od drugih i motivacije samog sebe.

0:0 s Marokom je bio dvoboj dvaju reprezentacija koje iza sebe imaju dugo vrijeme priprema. Igrački je Hrvatska kvalitetnija, ali na rezultat utječu i neki drugi parametri, koji danas nisu otišli na stranu “Vatrenih” i svakako da nisu sretni. Niti izbornik Zlatko Dalić.

A gdje li je faktor sreće, u nogometu možda ponajviše prisutan…

Tanka je granica između euforije i ravnodušnosti, pa i ljutnje navijača. Komentari su otprilike podijeljeni i neki kritiziraju nastup, dok drugi ipak realno postavljaju stvari i ističu najvažnije – bezuvjetnu podršku ako si pravi navijač. I kritičari su naravno navijači, oni bez zloće, ali prevagnu “navijačka pametovanja”, nezadovoljstva, jer valjda se baš uvijek mora pobijeđivati. Može li se?

Pobjeđujemo li mi sami uvijek na raznim područjima života? Volimo li tada kritike kada ne pobjeđujemo / ne uspijevamo?

Samo – tko nije vidio uplakane igrače nakon neuspjeha teško može razumjeti da je njima samima najviše žao. Ne samo radi izgaranja na treninzima, teretanama, sastancima, na terenu, već i “izostanka žetve bodova”, pa svakako i radi toga kako se navijač osjeća, te misle i na najmlađe navijače. Većina su ih očevi i valjda i u najnelogičnijim raspletima misli navijača – makar žele razveseliti svoje dijete. Ili je i tu odgovor ne!?

Koliko li je milijuna pametovanja dobio Zlatko Dalić, od ljudi što ni ne znaju što je 4-2-3-1 u kratkoj definiciji, kamoli knjigama i knjigama teorije i godinama i godinama prakse…

Nastupati s grbom na prsima nosi ogromnu odgovornost i osobno ne sumnjam u stotinama nastupa naših Vatrenih da se ijedan igrač nije maksimalno potrudio, koliko god izgledalo da u tih 90 minuta on može više. Može li uistinu? Sport je kompleksan, nogomet je kompleksan i površne poglede razumijem, jer ni ne mogu biti drugačiji ako ne poznaješ do kraja materiju, ali postoji i minimum pristojnosti.

Čudim se jedino novinarima znalcima, prekaljenim perima, kada udare kritikom na neke osnovne elemente koje se ne bi trebalo dirati i stvarati negativno okruženje oko momčadi. Valjda je suprotno – mnogo bolje. Valjda…

Mnoge slabije reprezentacije od Hrvatske danas bi bile poražene od Maroka, ili odigrale neodlučeno, poneka teorijom vjerojatnosti i sreće bi pobijedila. Ali oni mehanizmi koje navijač prosječnog nogometnog znanja ne primjećuje, doveli su do realnog ishoda susreta Maroko – Hrvatska 0:0. Loš dan? Bolje reći mogao je biti bolji, ali demantirati želju da bude bolje – nije ni pristojno ni logično.

Auto motiv d.o.o. – Najam Prostranih i Udobnih Kombija. Sigurnost i Povjerenje – Dodatni motiv za putovanje!

Ulažem posljednje novce u okladu kako se momčad sada osjeća. Potišteno i pomalo tjeskobno pred utakmice odluke hoće li proći grupu, ali i mirno u neku ruku jer uz “toplokrvnost i emocije” imaju i nužnu hladnokrvnost. Svakako žale – “mogla je ući ona lopta”, “da smo bili malo odlučniji” (nije lako jer i protivnik juriša)… Prošli su ipak neokrznuti “sito i rešeto” Maroka koji ipak nije reprezentacija Filipina ili Mongolije (bez ikakve uvrede ili loše misli). Chelsea i Bayern samo su neki od klubova gdje im reprezentativci nastupaju. Nije uzalud svatko razuman pozivao na oprez. Nije ni sada bod loš kada se prisjetimo da je “zalutali metak” mogao odnekle doći i da s “nulom na kontu” idemo na sraz protiv Belgije i Kanade.

Nemamo više klasnu “devetku”, posebno kalibra kakav je bio Davor Šuker; FRANCE – JULY 04: WM FRANCE 98 Lyon; DEUTSCHLAND – KROATIEN 0:3 (GER – CRO 0:3) VIERTELFINALE; JUBEL: Silvio MARIC, Davor SUKER/CRO (Photo by Marcus Brandt/Bongarts/Getty Images) 

Za navijače – nogomet je skup logika, teorija vjerojatnosti koje se najčešće ostvaruju, ali i mnogo nepoznatih parametara za neupućene, slabo upućene i rijetke osrednje upućene. Pokušajte zamisliti igrače koji plaču nakon toliko truda i prepreka da se stigne na najveću svjetsku nogometnu smotru gdje nema prolaznika. I da, lijepo je vidjeti radost Saudijske Arabije protiv Argentine. U tome leži sva čar. Oni su vjerovali i izginuli za pobjedu i najveće iznenađenje u povijesti Svjetskih prvenstava. Treba li Argentinu razapeti na križ? Jedino ako su otvarali šampanjac nakon tog poraza, a mislim da su ipak ronili gorke suze.

Velika Argentina poražena od Saudijske Arabije… Treba li Argentinu “razapeti na križ”?

Zato svaki navijač Hrvatske treba ostati uporan i shvatiti što je sve navijač. Ja bih ga okarakterizirao kao onoga koji bezuvjetno navija za svoje dečke i zastavu u liku recimo somalske, 210. reprezentacije svijeta po FIFA rankingu. I ti navijači navijat će zauvijek. Navijati. Porazmisliti o toj riječi. 4-4-2 ili 3-5-2? Poznaje li itko od nas “milijun detalja” u te tri brojke? Nemojmo dalje…

PSP Dubrovnik s 28 godina tradicije za Hrvatsko poslovno tržište kreirao je vlastiti Software za olakšano i precizno vođenje knjigovodstva, kao jedini Knjigovodstveni servis u Hrvatskoj kojem je to uspjelo. WhatsApp / Viber / Telefon & E-mail

Hrvatska je u očima navijača valjda predodređena da konstantno bude u vrhu, pa i na vrhu ako je moguće. Kao da ne žele. Žele, ali su i svjesni da je s druge strane terena “jedanaest osica” koji napadaju svaki kvadratni centimetar i nikoga nije lako pobijediti danas, kamoli Maroko koji je pod Vahidom Halilhodžićem izrastao u TOP afričku reprezentaciju, taktički zrelu, trkački jaku, s kvalitetom koja nije u svjetskom vrhu, ali je – kvaliteta. (Na kraju SP u Kataru ostali četvrti op.a.)

U posljednjem kolu na domaćem terenu Borussia Dortmund izgubila je bitku za naslov prvaka. Protiv Mainza su kući odigrali 2:2. Je li netko “zapalio stadion” nakon susreta?

Zaključno – navijač uvijek navija (po autoru i kad se gubi u kontinuitetu), dok igrač i na treningu i kod kuće i na terenu i u glavi daje sve od sebe. Posebice pod nacionalnim stijegom, ali i u prijateljskom ogledu protiv lokalnih amatera.

Izjava koju mi je nedavno dao naš proslavljeni dubrovački nogometaš Srđan Lakić reći će mnogo toga. Na moje pitanje igra li momčad i dalje nakon recimo 9:0, kao iz topa je odgovorio – “Trpa se i dalje“…

Viteška igra i viteško navijanje, simbioza je kakvu bismo svi poželjeli u sportu. Jedan je Stanko Poklepović. Uvijek je isticao viteštvo – u nogometu, sportu općenito i – u životu…

(rai)