Nadljudska borba, trud, upornost i neodustajanje…

U novije doba otvorio se logičan pristup sportu osobama s invaliditetom. Paraolimpizam se proširio svijetom i širi se i nadalje u mnogo inspirirajućih priča. Svaka to – jest. Mnogo nas toga paraolimpijci mogu naučiti. Nadljudskoj borbi, trudu, upornosti i neodustajanju

Trebalo je mnogo truda, borbe često i s vjetrenjačama, da se na osobe s invaliditetom počne gledati ravnopravno kao i na ostale. Ravnopravnost je upravo jedan od najvažnijih ključeva u cijeloj priči. Osobe s invaliditetom itekako jednako mogu doprinijeti svojoj zajednici, društvu, poput osoba bez invaliditeta.

Pitanje je pravog usmjerenja, iskorištenja kapaciteta, pronalaženja talenta, kao uostalom i kod svih ljudi na svijetu. I često osobe s invaliditetom ostvare svoje potencijale, za razliku od nekih drugih, što je pitanje pristupa životu, motivacije, pronalaska puta ispunjenja sebe i drugih oko nas.

“Klik” na logo Hrvatskog paraolimpijskog odbora vodi na njihovu Internet stranicu

U razgovoru s predsjednikom HPO-a gospodinom Ratkom Kovačićem pamtit ću zauvijek divnu, ali i toliko logično rečenicu, a i izuzetno motivirajuću za osobe s invaliditetom da se uključe u sport: “Oni se više ne osjećaju kao bolesnici, nego kao sportaši”. Što više reći…

Napredovali smo kao društvo i možemo reći da je put inkluzije u sve sfere društva osoba s invaliditetom otvoreno. Na izolirane slučajeve uvijek treba upozoriti, ali s ciljem ne kritike, nego da svi skupa kao pojedinci i društvo o mnogočemu učimo. Afirmativan i edukativan pristup svemu uvijek je najzdraviji. Razlike su tu da spajaju, nikako razdvajaju i svaki pojedinac na zemaljskoj kugli treba biti ravnopravan.

Zagreb, 30.01.2023 – Proglašenje najuspješnijih sportaša Hrvatskog paraolimpijskog odbora za 2022. Na slici predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić.
foto HINA/ Damir SENČAR/ ds

U novije doba otvorio se logičan pristup sportu osobama s invaliditetom. Paraolimpizam se proširio svijetom i širi se i nadalje u mnogo inspirirajućih priča. Svaka to – jest. Mnogo nas toga paraolimpijci mogu naučiti. Nadljudskoj borbi, trudu, upornosti i neodustajanju.

Predstavljamo ovom prigodom neke od najpoznatijih paraolimpijaca i njihove kratke priče, kako su iz skoro nemogućeg uspjeli i pronijeli najvažnije odlike i vrijednosti paraolimpizma svijetom.

Matt Scott – Parakošarka

Jedina želja Matta Scotta od djetinjstva bila je postati košarkaš i nakon finalne utakmice zagrliti trofej. To što mu je pri rođenju dijagnosticirana spina bifida nije ga nimalo odvratilo od cilja. Prvi put se pridružio ekipi košarkaša u kolicima sa 14 godina. 2004. godine postao je član američkog reprezentacije košarke u kolicima, a 2007. godine je sa svojim timom osvojio zlatnu medalju na Parapanameričkim igrama u Brazilu. .

Matt Scott

Peterostruki je paraolimpijac i trostruki osvajač medalja. Osvojio je dvije zlatne medalju na Paraolimpijskim igrama u Riju 2016. godine i Tokiju 2020. godine, te brončanu medalju na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.

Jessica Long – Paraplivanje

Kada je Jessica imala 13 mjeseci posvojena je iz Sibira. Kako je rođena s fibularnom hemimelijom, amputirali su joj potkoljenice kada je imala samo 18 mjeseci i morala je naučiti hodati s protezama. Srećom, ništa od toga nije ju spriječilo da obara svjetske rekorde i osvaja zlatne medalje.

Prema njezinim riječima, najveći uspjeh joj je osvajanje tri zlatne medalje u paraplivanju na Paraolimpijskim igrama u Grčkoj 2004. godine, sa samo dvanaest godina. Dvije godine kasnije oborila je nevjerojatnih 18 svjetskih rekorda.

Carbon Duo Social Media Post featuring Jessica Long #CarbonDUO

Njezin naporan rad i disciplina učinili su je drugom najodlikovanijom paraolimpijkom u povijesti SAD-a. Natjecala se na pet Paraolimpijskih igara i osvojila 29 medalja (16 zlatnih) i uz druge preko 50 medalja sa Svjetskih prvenstava.

Ryan Boyle – Parabiciklizam

Ryan je samo jedan od primjera koji dokazuje da ako se nadljudski bori i trudi – može se postići sve. U dobi od devet godina udario ga je kamion dok je vozio bicikl. Preživio je traumatičnu i dugu operaciju mozga, te je ostao bez dijela mozga, zbog čega je morao iznova učiti hodati, govoriti, čak i disati, a učio je ponovno u novonastaloj situaciji i vožnju omiljenog bicikla.

Ryan Boyle

Ta ga situacija nije spriječila da osvoji srebrnu olimpijsku medalju na Paraolimpijskim igrama 2016. u Riju. Osim što je autor knjige “When the Lights go Out: A Boy Given a Second Chance”, on je i trostruki svjetski prvak u parabiciklizmu (ukupno devet medalja sa svjetskih prvenstava

Melissa Stockwell – paratriatlon

Bivša časnica američke vojske bila je prva američka vojnikinja koja je izgubila nogu u ratu u Iraku 2004. godine. Samo četiri godine kasnije postala je i prva iračka veteranka koja se kvalificirala za Paraolimpijske igre u Pekingu natječući se u plivanju.

Melissa Stockwell

Nakon ovog događaja okrenula se triatlonu i predstavljala SAD na ITU Svjetskom prvenstvu u paratriatlonu 2010. godine u Budimpešti gdje je osvojila svoj prvi naslov svjetske prvakinje. 2013. godine završila je svoj prvi IRON MAN u Arizoni. S Paraolimpijskih igara 2016. godine radosno odnosi broncu. Sa svjetskih prvenstava ima 22 medalje.