LOADING

Type to search

Kolumne

EYE OF THE BEHOLDER U čemu je poanta “razapinjati ili braniti” Luku Modrića i Dejana Lovrena?

Dokad će nas neki mediji dijeliti?

Čemu “obrana ili razapinjanje” Modrića i Lovrena? Zato da dragi čitatelji gubite svoje dragocjeno vrijeme. I nakon njih netko će drugi doći na red. U proteklom “nastavku sapunice” bio je to Marko Livaja. Ne samo da gubite dragocjeno vrijeme, već i produbljujete podjele u ionako podijeljenom društvu

Niti mi na pamet ne pada pisati o nečemu o čemu ne znam. Jesu li Luka Modrić i Dejan Lovren iznijeli neistinite iskaze na poznatom osječkom suđenju? Utvrdit će se na jedinom mjestu gdje se i treba utvrditi – u sudnici.

Svaki građanin Republike Hrvatske protiv kojeg se podigne ikakva optužnica ide na “pravosudni ogled“. Već “pravni eksperti” važu dosad izrečene riječi i Modrića i Lovrena. Kako medijske kuće, tako i njihovi gosti i čitatelji (Online Obrana i Napad), te dio naroda u domovima, na ulicama, kavama. Pravo je kao i neke nauke, poput medicine recimo, postalo toliko lagano štivo poput slikovnice.

Nitko od nas “internet ratnika” nije kriv. Oni su krivi – mediji (koji imaju takvu politiku op.a.). Oni nose veliki dio krivice za razne podjele po raznim “vrelim temama“. Prvo ide – udarna vijest. Na portalima i društvenim mrežama potom se razjapi provalija “bazena s krokodilima” u liku “goruće vijesti” i nekad tog prokletog polja – “komentiraj“.

I ovih ćemo se dana ponovno dijeliti na vjerojatno pravedne, obrambene bedeme Modrića i Lovrena, mamićevce, antimamićevce, lopove, lažove i bogteznakoga. I netko masno zarađuje na klikovima i svakom Vašem komentaru i lajku / dislikeu. Dok je istina samo jedna, u Optužnici koja će se pokazati točna ili netočna.

Nismo nimalo skloni okrenuti glavu od “nečega na što nemamo utjecaj” i okrenuti se pametnijem poslu. Da je ovo jedini slučaj – isto bih ovo pisao. Slučaj nestale podmornice? Vijesti “iz minute u minutu“. “Kao da netko” je suvišno, već – netko namjerno servira crnilo, na koje su se naši umovi i navikli. Dobra vijest izazove pozitivne reakcije, jer dobri smo ljudi. Te bi reakcije bile itekako intenzivnije kada nas ne bi svakog dana “tuširali njihovom biranom tintom“.

I DU Sportivo “ima svoju tintu“, kao jedan sitan medij. Ali i kao takav u svoja tri mjeseca djelovanja i oko 300 tekstova trebalo bi nekome povećalo ili teleskop da pronađe negativnost, žutilo, senzaciju, udarne vijesti, prijelomne događaje, “eksplozije planeta“…

Čemu “obrana ili razapinjanje” Modrića i Lovrena? Zato da dragi čitatelji gubite svoje dragocjeno vrijeme. I nakon njih netko će drugi doći na red. U proteklom “nastavku sapunice” bio je to Marko Livaja. Ne samo da gubite dragocjeno vrijeme, već i produbljujete podjele u ionako podijeljenom društvu, svakim negativnim komentarom, svakim komentarom “kriv je”, “nevin je”.

I amnestiram kolege novinare od “neke velike krivnje“. Postali su dio žrvnja koji ih melje, preživjeti moraju i afirmativno novinarstvo, istraživačko novinarstvo, novinarstvo s uvelike pozitivnim vijestima, konstruktivnim vijestima – polako ali sigurno odumire i postaje dio ropotarnice, dok “stara garda romantičara” nastavlja po svom časnom, stručno ispravnom / izvornom i čini mi se pravom putu, pa makar mijenjali profesiju ukoliko “Paraolimpijsko zlato” dobije manje klikova od “napada učenika na profesora ili obratno” u Bugarskoj ili Makedoniji.

Da branim ili napadam Modrića i Lovrena? Jedino ću izraziti svoje ljudsko žaljenje što prolaze kroz osjetljivu životnu situaciju. Imaju svoje obitelji, svoju djecu. I na koncu konca i sam sam podložan učiniti kazneno djelo ili bilo kakav grijeh.

Vrijedan suradnik DU Sportiva, najbolji i najcitiraniji hrvatski psihijatar professor emeritus dr.sc. Miro Jakovljević istaknuo je za Portal i u svojim javnim istupima empatiju kroz prizmu – “ući u tuđu kožu“.

Ulazimo li u tuđe kože ili smo od sebičnosti spremni ući samo u nesreće, nevolje tuđih života. Posebice ukoliko su uspješniji od naših. Koliko li je ljudi reklo da su ljudi u podmornici zaslužili smrt?

Kakvo smo (razdijeljeno, uplašeno, ovisno itd.) društvo postali, najvećim dijelom zahvaljujući njima – medijima (dijelu op.a.)…

Pustite ih sami da se brane. I nikad nisam bio od floskula – “neka griješi, zadužio je…“. Ali sam itekako branitelj svačijeg dostojanstva, što većeg dijela privatnosti javnih osoba (manji dio koliko dozvole sami, ukoliko dozvole op.a.), linčovanja kao u vrijeme 1830.-tih na divljem zapadu i kojekakvih zlonamjernih i podlih serviranja.

Sve samo da se što više “pjeni bazen s krokodilima” u kojima više “crvenila” nosi i više – eura…