Mirno spavaj…

Tvoj primjer zapisan je ovdje vječno, a ako nekoga potakne da razmisli, Ti bi bila jako sretna. I ostala si i ovom tekstu u skrovitosti, baš onako kako bi htjela. A zvona neka Te isprate u vječnost za koju si zaslužila da Te više ništa ne boli…

Sasvim osoban tekst, prigodna pjesma za Osobu koja više nije među nama i svjedočanstvo o snazi bodrenja drugih kada joj je bilo najteže…

U svakodnevnim susretima sa drugim uvijek je u svojoj dubokoj boli i ohrabrila i utješila i nasmijala druge, a to je ne samo plemenito, nego i skoro nemoguće izvedivo u predugom nizu silnih godina i dana…

I otvorena vrata kuće – za svakoga…

Ona je najveći heroj snage kojeg sam ikad imao prilke upoznati. Većeg nema.

Broj čokolada koje je kupila djeci nadmašuje zamislive brojeve. I kad je netko takav bio među nama, a više ga nema – gubitak je toliko opipljiv, kao Njezina ruka koja je do zadnjeg dana davala.

I tu se uvjeriš u suprotnost pojma koji možda i najviše danas guši svijet – sebičnost. Ona ju je svakog dana bacala po strani.

Mogla je svakog dana biti zatvorena u svojoj boli, a živjela je svoju bol, doživlljavala svakog dana “ubod oštrice u srce”, ali to isto srce ostalo je opet otvoreno osmijehom, gestom, savjetom, komplimentom, toplinom, čestitošću otvoreno za druge.

Malo je reći heroj ne samo ovog vremena, nego heroj svih vremena.

I dok pišem o Njoj jako boli, a Ona je tu bol uspijevala oblikovati u nešto neopisivo – u nekoga koga si obožavao sresti.

Tog dana utihnulo je puno toga, utihnulo je puno susreta, utihnuo je jedan herojski dio svemira.

Ostala je bez skoro svega, a imala je sve što bi se pripisalo istinskom Čovjeku. Tu nema ni mudrosti, ni kalkulacije, niti se ta formula može izračunati. Takvi su ljudi jednostavno toliko rijetki, toliko uzvišeni, te si sretan kad uspiješ pokupiti mrvice takvog uzora. Ostavila ga je iza sebe.

Nažalost, najčešće postajemo svjesni “tko je netko” tek kad ga više nema. I priznajem više od polovice toga u svoje ime, ako ne i sve, a time mi nema ni oprosta.

Ti ljudi su sinonim za tišinu i skrovitost. I ako se nećemo interesirati za njih, naš veliki propust, a oni ionako ne gube na suštini, ali…

Za života dobiti jedno iskreno hvala, jedno iskreno priznanje koliko ti netko znači…

I dok je Nebo bogatije, a zemlja siromašnija teško je pronaći prave riječi. Odnosno dovoljne riječi. Dovoljnih sigurno nema.

Možeš jedino zagrliti sve uspomene s takvim ljudima, truditi se zadržati suze jer Oni bi to htjeli i nastaviti djelovati umjesto njih.

A kada nas ne bude vrijedi itekako naučiti Djecu da slijede takve primjere. Biserje je oduvijek ležalo na samom morskom dnu, nije težilo nikakvim površinama i plavetnilima.

Upravo bol oblikuje ono najljepše u čovjeku, a čovjek rijetko dokuči kakvu tada ima priliku sjati, pa čak i kad srce krvari. Upravo su te “suprotnosti” teško dokučive i ostvarive.

I zato je Ona bila heroj. Istinski heroj snage i heroj dobrote.

Počivaj u miru Božjem, ovo je ono priznanje koje Ti nisam izgovorio dok si bila tu. Ali se nadam da si osjetila.

Tvoj primjer zapisan je ovdje vječno, a ako nekoga potakne da razmisli, Ti bi bila jako sretna.

I ostala si i u ovom tekstu u skrovitosti, baš onako kako bi htjela. A zvona neka Te isprate u vječnost za koju si zaslužila da Te više ništa ne boli.

Bol ostaje svima nama baš ovdje.

Mirno spavaj Ružo moja. To si mi i bila, kao mnogima – i Ruža i Majka…

Mirno spavaj, ružo moja – Vinko Coce i klapa Tragos (Poljud 2008)

✔ Stream & Download: https://backl.ink/142397011 Webshop: https://www.scardona.hr/webshop/vinko-coce-i-prijatelji/ (P) & (C) 2008, Scardona http://www.scardona.hr/ Subscribe / Pretplati se: https://cutt.ly/RrbHtIQ Facebook: https://www.facebook.com/discography.scardona IG: https://www.instagram.com/scardona.hr/ — Organizatori koncerta: Ivica Bubalo, Picaferaj Branko Paić, Scardona — “(…)Da san Pavarotti, zapiva bi iz punog šuca ono “Vincero!”