LOADING

Type to search

Du Sportivo© Poezija by Vlaho Raič

Otac ruske književosti, Alexander Pushkin

DOK ŠUMNIM ULICAMA ŠETAM

Dok šumnim ulicama šetam,

Il’ ulazim u prepun hram,

Nerasudne mladiće sretam,

Ja samo jednu mis’o znam.

 

Ja kažem: godine će stići,

I svi, koliko ima nas,

Pod vječne ćemo svode sići,

I već je nekom blizu čas.

 

Kad vidim hrast nasred poljane,

Ja mislim: starina će ova,

Preživjeti i moje dane,

K’o dane mojih pradjedova.

 

Djetence pomilujem često

I reknem “zbogom” u taj mah:

Ja tebi dajem svoje mjesto,

Ti bit ćeš cvijet, ja bit ću prah.

I svaki dan, i svaki minut,

Ja pratim kao kobnu nit,

Sve čekam da l’ će slutnja sinut,

O času gdje je kraj moj skrit.

 

I gdje će doći smrt po mene?

U boju, il’ u valu plime,

Il’ susjedne doline sjene

Već spremne su da gosta prime?

 

I makar da je hladnom tijelu

Svejedno gde će najzad biti,

Al’ ipak sve bliže rodnom vrelu,

Svoj grobni san bih htio sniti.

 

I neka smrt za među šalje:

Kraj nje će mladost sjati ista,

I mirna priroda će dalje,

Ljepotom vječitom da blista.

Autor: Alexander Pushkin

Svakome tko pročita moju poeziju možda bude značio podatak da mi je ovo najljepša pročitana pjesma ikada, od mog poetskog uzora, uz Antuna Branka Šimića. Pjesma o divno i toliko umirujuće izrečenoj prolaznosti života i što je to u našim životima najdragocjenije. Makar bi trebalo biti…

Tags:

Next Up