BOĆARSKI KLUB “HAJDUK” U HRVATSKOJ ELITI Krajem listopada kreće “Ludilo Preciznosti” Superlige
Hoćemo li svi prepustiti Hajduku da se bori sam?
Nikako nam nije želja naslovom obojiti Hajdukov uspjeh ulaska u hrvatsku boćarsku elitu u sive tonove. Kao jedan afirmativan Portal, uvijek ističući mogućnost pogrešaka u mišljenju / stavu, imamo se pravo u određenim slučajevima, kada osjetimo, dobronamjerno zapitati “kuda neki sportski brod plovi“.
U vremenima kada malo tko iz poslovnog svijeta u Hrvatskoj ulaže novac u sportska sponzorstva, s naglaskom ulaže, čak i u “velike sportove“, dok i hrvatske klupske institucije plove u nemirnim vodama, što onda očekivati, u uvijek ističemo, nepravedno zapostavljenim “manjim sportovima“. Sponzori tim “junacima preživljavanja” su ljudi dobra srca.
Lokalne zajednice u “općem siromaštvu naspram prioriteta” čine koliko mogu, iako svatko od nas može više i bolje. Pitanje se ponekad postavi – što želimo. U sportu se sve odvija ciklički. Seniori dolaze iz omladinskih pogona (zdravom strategijom op.a.), te posljedično i uspjeh seniora određuje dijelom sudbinu naše djece.
Tu su i financijski i materijalni uvjeti, stručni kadar, “potražnja za određenim sportovima” što i ovisi o Strategiji, koja uvelike može biti bolja u vidu jačeg i uspješnijeg promoviranja “strateškog” u odgojno-obrazovnim ustanovama, medijima, službenim stranicama institucija, na ostalim mjestima i ostalim vidovima, a svakako i politikom klubova, koji nerijetko žrtvuju “budućnost za sadašnjost“.
Hajduk se našao u prilici svoga postojanja. Ući među osam najboljih klubova u Hrvatskoj nije slučajan doseg i pokazali su i prethodnih godina osvajanjem drugog ranga da im je tu i mjesto.
Zrinjevac, Istra Poreč, Pula, Biston, Sveti Jakov, Marinići i Metković protivnici su Hajduka u 14 kola prvog dijela Superlige, nakon kojih slijedi Liga za prvaka i Liga za ostanak u te dvije mini-lige s po četiri kluba u 6 kola
Posljednju priliku da napravi ozbiljni iskorak za dubrovačko boćanje imala je dobro znana Hidroelektrana. Iskorak? Klub koji će egzistirati u Elitnom rangu natjecanja, odgajati pod “prvoligaškom zastavom” našu djecu u tom vrlo zahtjevnom sportu koncentracije, preciznosti, vještine, geometrije, te “vući i ostale vagone” u boćarskom djelovanju za sobom.
Može li to Hajduk? U ovim konstelacijama snaga jako teško. Mlađe kategorije? U kojoj dvorani… S kojim sredstvima kao Superligaš, kada uspoređujući se s drugima određeni igrači ostalih boćarskih divova imaju plaću kao Proračun Hajduka, te definitivno imaju uvjete za normalno cjelokupno djelovanje seniora i mlađih selekcija.
Hoće li netko prepoznati boćanje kao jedan od strateških sportova na ovom podneblju i hoćemo li i dalje gurati pod tepih činjenicu da nemamo mladih snaga i da nepravedno djeci i mladima ne nudimo pravu priliku da se upuste u avantuturu ovog zdravog sporta.
Precizno rečeno – imaju sport manje na listi. A “tih sportova manje” je sve više, koji nemaju dovoljne uvjete za primati djecu i mlade. Neki su napominjemo i sami krivi lošim prosudbama, a dijelom je kriva i “poplava” nogometa, košarke, rukometa, loptačkih sportova (spontano nabrojeno u jasnom kontekstu “opće prepoznatljivosti sportova” op.a.).
Ukoliko se ne dogodi zdravi odljev iz istih i ostalih takvih, te priljev u primjerice boćanje, streljaštvo, pikado, snooker ili biljar, sportski ribolov, sportsko penjanje i ostale “zapostavljene sportove” (spontano nabrojeno u jasnom kontekstu “opće neprepoznatljivosti sportova”), na gubitku su i djeca i mladi i barem malo ravnomjerniji razvoj svih sportova kako na lokalnoj, tako i državnoj razini.
PSP Dubrovnik s 28 godina tradicije za Hrvatsko poslovno tržište kreirao je vlastiti Software za olakšano i precizno vođenje knjigovodstva, kao jedini Knjigovodstveni servis u Hrvatskoj kojem je to uspjelo. WhatsApp / Viber / Telefon & E-mail
Boćanje je u ozbiljnom padu u ovoj Županiji i imamo jedinog superligaša Hajduk bez dvorane, bez doma, praktično beskućnika u tom elitnom okruženju. Razumijemo i “prioritete prioriteta” u raznim proračunima. Ali za neke sportske razvojne stvari prošlo je tridesetak godišnjih proračuna umnoženo s brojem raznih proračuna u postojanju.
Je li moguće da se neke stvari nisu napravile? Je li moguće da se neke stvari nisu afirmirale? Moguće je, jer i sam za tih tridesetak godina nisam se mnogo toga ni potrudio napraviti, kamoli napravio. Ali, kroji li pojedinac, barem u “presudnoj mjeri“, sudbine strateških objekata, ili su pak to “osobe koje donose Strategije, ukalkuliraju u njih ciljeve, sredstva, rokove i ostale potrebne parametre, te osobe koje proračune donose i provode“, s naglaskom na pohvale za itekako mnogo lijepih i korisnih učinjenih stvari, ne naravno samo u sportu.
Želja nam je na vrijeme ukazati na Hajdukove vapaje i to iz naših usta, ne iz njihovih. Oni se ne žale, već “trpe i trpaju poene” u silnim nanizanim pobjedama. Hoćemo li ih pustiti da padnu ili ćemo se skupiti oko njih kao očitog nositelja kvalitete i cijelog boćanja kod nas, koje je toliko voljen sport u našoj Županiji, Gradu i brojnim mjestima u Hrvatskoj.
Konačno boćanje razviti u princa i kralja, kao što i jest pravi autentični mediteranski sport, koji bi našoj djeci, uvjereni smo, donio pregršt veselja i koristi.
U svemu suprotnom našeg Hajduka ćemo pustiti “golorukog u lavlje ralje“, ostale klubove i boćare i dalje prepustiti proljeću, ljetu i “nekim sunčanim danima od listopada do travnja“, te u konačnici učiniti propust prema djeci i mladima i “zdravom sadržaju više” za njih.
Ništa ne tvrdimo kad ni sami pametni nismo, niti govorimo da se ne razmišlja i važe i dobronamjerno misli. Ali ako sad ili barem uskoro nije vrijeme – kad je?
Do boćarskog doma, barem pozovimo mjerodavne i sponzore da još malo više pomognu Hajduku u ravnopravnijoj borbi među kremom hrvatskog boćanja i da im pomognu da se tu i održe. Ovakve prilike ne ukazuju se svaki dan, jer i drugi imaju iste ili slične pretendencije, uz činjenicu da je “lakše ulaziti nego se vraćati“, bez umanjivanja njihovog ogromnog uspjeha.
Sretno Hajduku!