Osobe s vrijednostima i potencijalima!

DU Sportivo otvorio je rubriku “Best of the Best” zbog dva ključna razloga – Edukativnost koja proizlazi iz njih i Daljnja Afirmacija proizašlih vrijednosti, uz činjenicu da mnogi nisu pročitali neke tekstove, a baza Portala raste i teže ih je pronaći. Inače stil DU Sportiva i jest takav da se teži tome da tekstovi budu takvi da će im se uvijek moći iznova vraćati – Uz Pizzeriju MAMMA MIA – “The Best” Na jednom mjestu!

Među istaknutim tekstovima našeg portala svakako se nalazi i ovaj gdje i stihom pružamo bezuvjetnu podršku Osobama s duševnim bolestima, te putem njih ukazujemo na njihove potencijale i pokušavamo doprinijeti društvenom cilju da se njihova stigmatizacija smanji na apsolutnu nulu.

Našu rubriku o mentalnom zdravlju ostvarujemo s najvećim autoritetom na polju psihijatrije prof.dr.sc. Mirom Jakovljevićem i njegovim Institutom za istraživanja i edukaciju o mentalnom zdravlju, gdje se nalaze i neki od ponajboljih hrvatskih liječnika i znantvenika na ovom području u Hrvatskoj.

Na više mjesta profesor Jakovljević govorio je o destigmatizaciji Osoba s duševnim bolestima, ali i otišao u sferu koja se rijetko naglašava – njihovih potencijala, jer za njega nema “otpisanih bolesnika”, kao ni za nas. Svaka od tih Osoba nosi svoje vrijednosti, znanja, vještine, osobine, kao svaki čovjek. Njegovo liječenje također uključuje i pristup koji otkriva njihove potencijale, a ne samo simptome bolesti.

Društvo koje ne diskriminira po ničemu je zdravo društvo, a važan preduvjet za to je empatija, koja se može naučiti po riječima profesora Jakovljevića, ali ju treba jačati od malih nogu, gdje posebno ističemo brojna moguća unapređenja kroz obrazovni sustav. 

Da bi sve ovo potkrijepili i zaključili ovaj uvod evo i njegovih riječi za DU Sportivo:

-Mnogi su njihovi potencijali. Važno je da ih otkriju, razvijaju ih i tako se izgrađuju. Vaša misija vrlo je važna, da kroz Vaše aktivnosti se pokrenu mnogi mladi ljudi koji su zapravo otpisani, a mogli bi biti jako uspješni u svom poslu. I kao što sam rekao – nedostaje nam već radne snage. Proces njihove resocijalizacije može početi i kroz sport, te da se postupno počnu povezivati, te na kraju i uključivati u posao. 

Uživajte u stihovima kojima je cillj podići svijest…

2020. & Zapjenjeno Vrelo

Suradnjom prof.dr.sc. Mira Jakovljevića, najcitiranijeg hrvatskog psihijatra, Hrvatskog instituta za istraživanja i edukaciju o mentalnom zdravlju i DU Sportiva nastala je korisna Rubrika o Mentalnom zdravlju

U rubrici “Promocija mentalnog zdravlja” DU Sportiva pripremili smo dva poetska uratka iz pera glavnog urednika portala, kao bezuvjetnu podršku Osobama s duševnim bolestima.

Svaki doprinos ne samo destigmatizaciji istih, već i njihovom još aktivnijem uključivanju u sve sfere društva i naravno doprinosu kojeg mogu dati kao i svi ostali – koristan je.

Pjesme nose nazive 2020., kao svojevrsno čuđenje da u toj godini kada je pjesma pisana još postoji stigma na Osobama koje su ni krive ni dužne oboljele. Mračnijeg je tona i ulazi u kožu oboljelog i opisuje “pakao duše” svih onih koji boluju.

Druga pjesma Zapjenjeno vrelo ide u smjeru potencijala i vrijednosti koje svakako imaju Osobe s duševnim bolestima kao i svaki drugi čovjek.

2020.

– posvećeno Osobama s duševnim bolestima –

Pognuta, žalobna sjenka u kutu
U čvrstom zagrljaju: tjeskobe, tuge.

Kaplju suze po kamenom podu,
Odjekuje uporno kucanje,
Stravična tišina – očajno bdijenje.

Noć silazi,
Grube ruke pruža,
Izdiše patnjom: izjedena duša.

Gasle boje mračnog raspoloženja.

Dani,
Uporno u stopu gaze.

Grozomorna kuća
Sve uža i uža,
Sićušna – u sablasnom svemiru.

Očajnički put
Iz kocke u kocku,
Jezive klaustrofobije – bez izlaza.

Tajanstvena zora,
Ljubičasta magla,
Nesiguran hod,
Trnovit ružičnjak.
Zgrčen trbuh,
Zarobljen strah.

Rastvoren horizont nemilosrdno guta,
Blijeda fatamorgana sigurnoga puta.

Tužni bijeg – izgubljena tisućita bitka.

Bršljan bolesti godine porobljava,
Nikom’ povjerit’ galopirajuću bol,
Pognutih glava svoja Sunca motre.

Rane osamljenosti: gore i peku,
Sram, nepovjerenje – okrutan svijet!

A toliko bi duši lakše bilo,
Vjedro soli u lahor bi se svilo
Da ljudske karikature pogled svrnu.

Svi udišemo isti, poklonjen zrak,
U potpuno lažnom zajedništvu.

II.

Plavo svjetlo u potkrovlju,
Užasne sjenke,
Iz crnih rupa plaze,
Kamen bukti,
Suklja bijeli dim.

Strop se polagano spušta,
Iščeznu vrata,
Prozor na podmukloj visini.

Promukli šapat,
Dušu nešto zove,
Vara: na dnu baršun i svila miruju.

Često naš Bog s visina ruku pruža
Kada pucaju posljednji konci.

Olakšavajući crveni mrak…

III.

Depresija čovječanstva!

Užasne bolesti podmuklo koračaju…

Osveta prirode i pravde
Za milijarde zaboravljenih – izmrcvarenih duša

ZAPJENJENO VRELO

I.

Pretvori u pjesmu životnu svoju bajku,

Zapjevaj srcem, svakom notom diši.

 

Zapiši i najdublju tajnu,

Radost, tugu u suzi sjajnu,

Presipaj s dlana na dlan,

Spleti niti čvrste – možeš.

 

Konačno, konačno oživi!

 

Primijeti se, divan si u zbilji,

Ogledalo bistro, rosno,

Zapjenjeno mlado vrelo,

Ušće još zasigurno nisi…

 

Kap po Kap, života žedan,

Srebrn’ slap, Bogu vrijedan.

Sav isteci u livade cvijeća,

Trebaš nam, svim’ si sreća.

 

II.

“O, koliko Te samo volim,

Brinem, Čeznem, Oca molim,

Hrabro Kćeri, Hrabro Sine,

S obala boli ravno u visine.”

 

Svaki udah pobjeda je Tvoja,

Odu Ti sklada radosnica moja,

S Tobom sam i ja cjelovito biće,

Ne brini, rumena nam zora sviće.

 

Zapjenjeno vrelo – zbilja, zbilja si otkriće…