LOADING

Type to search

Amaterska natjecanja Dubrovački sport

RAZGOVOR Ana Perović Alamat, Voditeljica projekta i Glavna trenerica Škole trčanja „Dubrovnik“

„Pobijedite sebe – pripremit ćemo vas lagano za trčanje i utrke, uz divna druženja“

Kroz godine smo prošli razne polumaratone i utrke. Kroz Hrvatsku i razne svjetske gradove, poput Amsterdama, Beograda, Rima, Sarajeva i drugih lijepih destinacija. Sva ta putovanja su i zbližila ljude, uz druge ljepote i naravno da se onda i nastave baviti ovim vidom rekreacije. Svatko tko se želi upisati neka pogleda i našu web stranicu Škole trčanja

Pobijedi sebe! Jedan od najtežih životnih zadataka o kojim god se „nutarnjim prostranstvima“ radilo. Napustiti „zonu komfora“ i hrabro krenuti i pogledati do tada na nepoznate vidike. Škola trčanja „Dubrovnik“ pod vodstvom Ane Perović Alamat vrijedne sportske djelatnice, predsjednice Atletskog kluba „Dubrovnik“, bivše atletičarke i državne prvakinje, osobe na kojoj je uvijek primjetan entuzijazam, pokretačka energija, vrijedan rad, optimizam i iza nje su – djela…

Osam godina djeluje već itekako prepoznatljiva i uspješna Škola trčanja, koja je mnoge uvela u taj svježi, zdravi svijet. Rezultati rada su impresivni…

Krenula bih od cilja, a to je da se i odrasli ljudi odvaže na bavljenje sportom. Jednostavno da ne leže na kauču, nego da izađu na svježi zrak i tri puta tjedno po sat vremena tjedno se bave fizičkom aktivnošću. Kroz školu je dosada prošlo petstotinjak ljudi, a 250 ih je istrčalo najtežu dionicu polumaraton (21.09 km op.a). Ostali su se nastavili rekreativno baviti ovim sportom i istrčali kraće dionice, ali najvažnije – to im je postao stil života. Od nesportaša, odnosno netrkača želimo napraviti trkača ili rekreativnog sportaša.

Kroz godine – milje i milje putovanja, milje i milje istrčanih utrka, druženja i sklapanja novih poznanstava. Zvuči uistinu primamljujuće…

Kroz godine smo prošli razne polumaratone i utrke. Kroz Hrvatsku i razne svjetske gradove, poput Amsterdama, Beograda, Rima, Sarajeva i drugih lijepih destinacija. Sva ta putovanja su i zbližila ljude, uz druge ljepote i naravno da se onda i nastave baviti ovim vidom rekreacije. Svatko tko se želi upisati neka pogleda i našu web stranicu Škole trčanja (www.skolatrcanjadubrovnik.hr) i(li) nam slobodno piše na E-mail pobijedisebe2511@gmail.com

Susretala se s obeshrabrenim osobama koje su mislile da nikako neće moći trčati sat vremena na treningu, kamoli istrčati utrku ili polumaraton. I sam zabrinuto za sebe pitam, ne vjerujući da mogu…

Većina ih dođe s takvom mišlju u glavi. Bila sam na jednom treningu u grupi koja je trenirala ujutro, u kojoj nisam bila otpočetka, jer radim treninge popodne – vidjela sam ženu koja je bila prekomjerne težine, željela je otpočetka nešto napraviti, još želi i mogu reći da lijepo trči. Ja sam uvjerena i pokazalo se da ona i takve osobe ostajući s nama otprilike tri mjeseca budu u stanju istrčati 5-10 kilometara. Međutim, to nije prvenstveni cilj, nego da ona i slični to zavole. Prvih 4-5 tjedana trče u kombinaciji s hodom i sve skupa to ne predstavlja preveliko opterećenje. I nakon tog početnog perioda u stanju su istrčati 3-4 kilometra, što je za do tada zapuštene osobe – Amerika. Divan osjećaj i velika pobjeda. Zdrav čovjek kojeg ništa ne boli kroz našu Školu trčanja sigurna sam i pokazalo se može istrčati polumaraton, već nakon tri mjeseca rada.

Začuđeno pitam za potvrdu i naravno potvrđuje, te još i dodaje…

To vrijedi i za one koji se nikad nisu bavili sportom. Iz našeg iskustva je tako, a dugo radimo s velikim brojem polaznika. Tako je uostalom i krenulo 2015. Godine – okupilo se pedesetak ljudi i u tri mjeseca smo ih morali spremiti za dubrovački polumaraton i uspjeli smo. To jest najkraći rok, ali moguć je. I nitko se pritom nije ozlijedio. Svakako moram spomenuti moje kolege trenere i odati im veliko priznanje, a to su Marijo Anđelić i Ana Vujnović – divni treneri koje ljudi brzo zavole.

Trčanje itekako igra veliku ulogu u prevenciji bolesti, jačanju tijela i uma…

Svakako je to razlog zašto inzistiramo i tjeramo ljude na čisti zrak. Zato i sve počinje na brdu Petka, gdje je šuma, nema ometajućih čimbenika kao što su gužva, automobili. Čovjek se apsolutno može koncentrirati na sebe i svoje disanje. Sigurno da jako pomaže u sprečavanju više vrsta bolesti i jača cjelokupno ljudsko zdravlje. Svakome bih preporučila tko ima problema s takvim nečim ili netko tko puši pa ne zna kako prestati – itekako s nama vidi da se može prestati i bolje i snažnije se osjeća.

Ne odvija se sve na brdu Petka. „Pod surom stijenom njegov blista vir, I bljesak sunca kad ti takne čelo, U stare dvore tvoj me vraća mir…“ (Konavle Lijepo, Zdenko Runjić / Tereza Kesovija)…

Petka je uvijek za početnike. Ima petstotinjak metara staze, a oko tebe zelena šuma. Dosta se toga može kombinirati. Na lapadskom stadionu radimo neke dionice pred utrke ili polumaratone. Jako je važno da je meka podloga, a na Petki to svakako jest slučaj. Izbjegavamo beton. Ono što želim istaknuti dodatno je i da svako mjesec dana idemo u Konavle i radimo dužinske treninge, a pogotovo kad se spremamo za neku utrku pa nam treba više kilometara. Često posjećujemo Konavle i cijele smo ih pretrčali…

Tko do ovih redaka već nije shvatio o kakvoj se „zdravstvenoj i društvenoj atomskoj bombi“ radi Ana Perović Alamat svima nam poručuje što možemo očekivati u predstojećem periodu…

Uvijek imamo na programu neke utrke. Ljudi se mogu početi spremati, pa i za dubrovački polumaraton. Bili smo na Boka polumaratonu prije tri mjeseca, splitskom nedavno i beogradski je na rasporedu 23. travnja. Moram naglasiti – natječemo se na rekreativnoj bazi. Jedan od planova je uključiti i dubrovačke firme i sve zaposlenike da se počnu rekreativno baviti trčanjem. Već to radimo, jednom godišnje okupimo ljude na stadionu da im pokažemo kako to izgleda. U globalu – što više ljudi uključiti, da se rekreiraju, što je najvažnije za zdravlje. Nismo klub koji ide po medalje, nego od srca želimo ljudima što bolje zdravlje.

Stres je jedna od pošasti koja je sveprisutna i čovjeka iscrpljuje, dovodi do velike potrošnje uma i tijela. Mnogi se ne znaju nositi s njim, a zasigurno mnogi ni ne znaju sljedeće…

Kroz trčanje stres i negativne emocije doslovno izlaze iz čovjeka, te se stvara i osjećaj sreće! Također, stvara se i potreba da se pojede i zdrav obrok.

Ono što me stvarno zanimalo je i hoće li se ikad itko pripremati i za maraton u zastrašujućoj duljini od 42 kilometra i posljednjih iscrpljujućih 195 metara…

Već ga je istrčao naš Luka Rajčević. Ja sam imala veliku želju to napraviti, međutim potrebno je dosta vremena, a ja kao zaposlena žena sada mogu samo reći da se nadam jednog dana i to stići. Nije tu naravno dovoljno tri mjeseca vremena, nego najmanje pola godine.

Svakako je željela istaknuti sjajnu, jasnu i praktičnu poveznicu…

Svi ti ljudi iz škole trčanja su volonteri u Atletskom klubu Dubrovnik, što je jako lijepo. Puno pomognu kad imamo neko natjecanje i uvijek su pri ruci kada nešto zatreba.

Ne volim „klasična pitanja“, ali morao sam u njenom slučaju. Privatni život, posao, predsjednica atletskog kluba, predvodnica i mastermind Škole trčanja i još dosta toga. Puno pridonosi našoj zajednici, gradu Dubrovniku…

Atletika je moj život i naučila me da budem organizirana, a kada si organiziran onda sve stižeš. Ne pati nijedan segment mog života i ono što radim je upravo ono što želim raditi…

Čitatelji su dobili sve potrebne informacije da trčanjem zdravije žive. Tri puta tjedno po sat vremena na zelenoj Petki, potencijalno osposobljeni da istrče i polumaraton i umnogome – Pobijede sebe i time budu i sretniji, uz divna druženja koja donose nova bogatstva i poznanstva. Nitko od nas ne mora biti sam ili tužan ili prepušten da „život prolazi pokraj njega“. Svemu tome posvjedočila je i vrijedna Ana Perović Alamat, svakako izniman autoritet u području atletike i trčanja. Neka se redaju pretrčane milje, još više zdravijih, ispunjenijih i samopouzdanijih ljudi…