Marino – Hvala!

Marino Beletić, omiljeni i zaslužni, legendarni dubrovački nogometni igrač i trener, odlazi u mirovinu. Ono što iza sebe ostavlja je neprocjenjivo. Gledajući samo četiri desetljeća rada s generacijama i generacijama djece – tko li bi sažeo sva lijepa njihova sjećanja, sve ono što su naučili s omiljenim trenerom u dubrovačkom nogometu.

Osobno sam ga upoznao kad je u 1.B ligi 1995. bio pomoćni trener Borisu Bračulju. Bilo je to na gostovanju u Stobreču kod Primorca i kao radoznalo dijete pitao sam ga za prekid nogometne karijere, jer sam odrastajući na lapadskom igralištu znao kakva je to legenda bila. I svoju predivnu osobnost i nogometno znanje prenio je na brojnu djecu ostvarivši time nešto što se trofejima ne može doseći – to je ljudski trofej za predanost, požrtvovnost i dobrotu.

Krovni pokrovitelj DU Sportiva 

Njegov NK GOŠK Dubrovnik 1919. najljepšim je riječima opisao njega i njegov rad, a na sutrašnjem susretu na Lapadu protiv Neretve zahvalit će mu se i malom, prigodnom svečanošću.

Prenosimo njihovu objavu u cijelosti, a Marinu Beletiću želimo obilje lijepih trenutaka u “sto puta zasluženoj mirovini”.

Postoje ljudi koji ne ostave trag samo rezultatima, nego ljudskošću, znanjem i generacijama koje su oblikovali. Jedan od takvih je naš Marino Beletić.

Prije početka proljetnog dijela sezone, nakon dugog i ispunjenog nogometnog puta, Marino Beletić otišao je u zasluženu mirovinu. U studenom je napunio 66 godina, a iza njega je više od četiri desetljeća predanog i posvećenog rada u nogometu.

Posljednjih nekoliko godina veliki doprinos dubrovačkom nogometu dao je održavanjem igrališta u Lapadu gdje je redovito i kvalitetno vodio brigu o terenu i klupskim prostorijama.

Prije početka sutrašnje utakmice na Lapadu, pripremili smo malu svečanost povodom njegova odlaska u mirovinu, kao zahvalu za sve ono što je Marino dao našem klubu i našem gradu.

Svoj put započeo je u Novigradu Istarskom, gdje je napravio prve nogometne korake. Njegov talent brzo je prepoznat, pa se priključio omladinskom pogonu splitskog Hajduka. Nakon posudbe u RNK Split, s Hajdukom potpisuje i profesionalni ugovor na četiri godine.

U sezoni 1981./82. dolazi u GOŠK Jug i postaje važan dio momčadi. Nažalost, njegova igračka karijera prerano je prekinuta krajem 1983. godine, nakon teške ozljede – loma noge u četvrtfinalu Kupa maršala Tita, u kojem je GOŠK Jug poražen 1:0. Pobjeda bi tada značila povijesni plasman u polufinale protiv Hajduka. No, kraj igračke karijere bio je tek početak jedne druge priče.

Trenerski put Marina Beletića trajao je punih 40 godina. Kroz njegov rad prošle su generacije i generacije djece i mladih nogometaša. Bio je učitelj, mentor i uzor, ali prije svega – čovjek. Njegova predanost, strpljenje i ljubav prema nogometu ostavili su neizbrisiv trag u našem klubu i gradu.

Svatko tko je imao priliku raditi s njim zna koliko znači i kakav je trag ostavio. Jedno je sigurno – svatko će za njega imati samo riječi hvale.

Treneru, hvala vam na svemu što ste dali nogometu, našem klubu, mladim generacijama i kompletnom dubrovačkom nogometu. Želimo vam puno zdravlja, mira i lijepih trenutaka u zasluženoj mirovini.