David protiv Golijata u krošnji

738 dana ne sići sa tisućljetnog diva, golemog stabla sekvoje, s ciljem ne samo da se spasi to jedno vrijedno stablo, nego i da se ukaže na sve veći problem uništavanja šuma i prirode.

Sve to učinila je jedna 23-godišnjakinja koja je beskrajnim strpljenjem i poduhvatom kojeg ni najjači ne bi izdržali pobijedila cijelu jednu ogromnu korporaciju.

Akcija spašavanja započela je u prosincu 1997. godine, kada se Julia “Butterfly” Hill popela na 60-metarsku sekvoju s planom da ostane dva tjedna, što je također jedva zamislivo. Dogodilo se da je sišla tek nakon dvije godine, preživjevši uragane, smrzavanje i ostale brojne teškoće, a njezin čin daleko je odjeknuo, tako da je sasvim sigurno njenim primjerom spašeno još naše vrijedne prirode.

Krovni pokrovitelj DU Sportiva i Zlatni pokrovitelj Dječje rubrike – BANJE BEACH

Možemo li uopće zamisliti život na površini otprilike jednog kreveta, 55 metara iznad tla, dok vjetrovi nemilo pušu udarima i do 100 km/h, bez grijanja, čvrstog tla pod nogama i tako uporno i bez odustajanja točno 738 dana…

Njezin cilj nije bila nikakva slava ni eksponiranje, već kako smo i rekli spašavanje jednog jedinog stabla – drevne obalne sekvoje (Sequoia sempervirens) koju je čak i nazvala – Luna.

Sve je počelo kada je tvrtka Pacific Lumber Company, pod vodstvom korporacije Maxxam, odlučila posjeći drevnu šumu u blizini gradića Stafford u Kaliforniji. Te su šume dom stablima starim i preko tisuću godina, čiji korijenski sustavi čuvaju tlo od erozije. Godinu dana ranije, treba naglasiti, klizište uzrokovano sječom uništilo je brojne domove u podnožju, no unatoč tome sječa se nastavila.

Naša junakinja koja je tek preživjela tešku prometnu nesreću i tražila je povratak zu normalan tijek života, pridružila se skupini ljudi koji nisu mogli gledati nepravdu i očito štetno uklanjanje vrijednog šumskog i prirodnog blaga. Budući da se nitko drugi nije javio za “smjenu” na stablu, ona je volontirala.

Luna

Popela se na Lunu, sekvoju staru oko 1000 godina, i smjestila se na dvije male platforme dimenzija otprilike 1,8 x 2,4 metra. Ono što je trebalo biti kratkoročno čuvanje straže pretvorilo se u dvogodišnju opsadu.

Uvjeti su bili doslovno brutalni. Zima 1998. godine donijela je jedan od najjačih El Nino fenomena u povijesti. Julia je preživljavala oluje s vjetrovima do 100 km/h, snijeg i led, umotana samo u vreće za spavanje i cerade, često promrzla do kostiju.

Ali priroda joj nije bila jedini neprijatelj. Kompanija je angažirala zaštitare koji su dežurali u podnožju i sprječavali dostavu hrane koju su joj prijatelji noću potajno donosili i podizali užetom. Helikopteri tvrtke letjeli su opasno blizu vrha krošnje, stvarajući snažne zračne vrtloge u pokušaju da je otjeraju.

“Nisam dotaknula tlo dvije godine i osam dana. Moji su tabani zaboravili kako izgleda hodati po zemlji“, izjavila je kasnije Hill.

Njezina upornost privukla je pozornost brojnih svjetskih medija iu očima javnosti postala je junakinja čistog srca, koja je učinila veliku žrtvu za spas stabla. Pritisak je vremenom postao prevelik za kompaniju Pacific Lumber.

Dana 18. prosinca 1999. godine postignut je konačno povijesni dogovor. Kompanija je pristala trajno zaštititi Lunu i zonu tampona od 60 metara oko nje. Zauzvrat Julia je pristala sići, a njezini prijatelji prikupili su 50.000 dolara koje su uplatili kompaniji. Taj novac, prema dogovoru, kompanija je morala donirati Sveučilištu Humboldt za istraživanje održivog šumarstva.

Kada je napokon dotaknula tlo, Julia je pala na koljena i zaplakala, grleći korijenje stabla koje joj je spasilo život mnogo puta u te dvije godine, baš kao što je ona spasila njegovo.

Međutim, cijela priča nažalost nije završila njenim silaskom. U studenom 2000. godine nepoznati vandal “napao” je Lunu motornom pilom, zarezavši deblo čak 80 centimetara u dubinu, što jeviše od polovice opsega stabla. Stručnjaci su bili u šoku i zabrinuti – činilo se da će stablo umrijeti.

Ipak, hitnom intervencijom inženjera i arborista, Luna je “zakrpana” čeličnim sajlama i protezama koje je i danas drže stabilnom.

Prema najnovijim izvještajima iz prosinca prošle godine, kada je obilježena 25. godišnjica ovog događaja, Luna je i dalje živa. Iako se vrh stabla ponešto osušio stablo i dalje raste, a ožiljak od pile polako zacjeljuje novom korom. O Luni danas brine neprofitna organizacija Sanctuary Forest.

Julia Butterfly Hill (danas u svojim 50-ima) i dalje je aktivna u misiji čuvanja prirode. Na nedavnoj obljetnici ponovno je govorila o važnosti povezanosti s prirodom, podsjećajući nas da jedna osoba, čak i ona bosih nogu i bez ikakvog oružja, može zaustaviti strojeve uništenja ako ima dovoljno jako uvjerenje, a to uvjerenje je empatija prema prirodi koja se ne može sama braniti.

* Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija