Tata – sigurna luka i utočište

“Ultrasi, rokeri i bećari, ali za našu heroinu Gabi i ljubitelji klasične glazbe. Hvala svima na podršci, dolasku, uplatama. Najviše hvala dragoj Nairi i Dubrovačkom simfonijskom orkestru.”

Ovako je potpisana naslovna slika koja ovih dana donosi svjetlo iznad našeg grada.

Nakon još jedne akcije nade, utjehe i spasa i njihovog budnog oka koje će motriti Gabi i nadalje, s čvrstom vjerom i njih i svih nas da će Gabi biti dobro – opet su nas podsjetili da su uvijek tu, iako jako dobro za njih znamo.

Znamo da ih bilo tko u nevolji može nazvati, a koliko to znači – neka netko pokuša izmjeriti – nemoguće. 

Uz sva ta dobra srca počivaju i note radosti i veselja, pa dobiješ kombinaciju kakva je rijetka u današnjem vremenu.

Tata je sinonim za sigurnu luku, za utočište. Oni nam to svima svakako jesu. Tko god to od nas bio. Osjećamo i znamo da uvijek imamo nekoga.

Da ne ispadne da je ovo općenit tekst, a ne može nikako ni biti jer je cijela njihova priča osjećajno jako opipljiva – svaki dan ih s radošću srećemo – osobno su mi pomogli u skoro pa bezizlaznoj situaciji 2023. godine. Toliko toplo, s pažnjom, brigom, zanimanjem i srcem.

Uvijek rečem – nebo je za ovakve ljude već rezervirano. Napravio najveću akciju ikad ili ponudio utješnu riječ.

Njima ne trebaju hvalospjevi, ovo je samo mali znak zahvale za sve što rade, možda i za nekoga tko nije svjestan do kraja koliko su vrijedni za naše društvo u cjelini i dodatna potvrda, iako je nekad teško naći prave riječi.

Možda se najbolje zadržati na samo jednoj – Tata.

“Klik na Logo” vodi Vas na Internet stranicu vrijednog pokrovitelja DU Sportiva

Često je čovjeku na razne načine “ukradena” nada, ne vidi izlaz, boji se sutrašnjeg dana. Upravo ovakvi ljudi i svi njima slični daju ono što se nikome nikad ne smije oduzeti – nadu. A oni to neće dozvoliti.

Na slici ih je 12, ali puno, puno ih je više. I štite naš grad i sve nas na više načina nego možemo zamisliti.

Koliko su samo dobrote dali kroz sve ove godine, pa kada vidimo njihovu objavu, akciju, pomoć, ili jednostavno njihovo druženje – hranimo se čistom pozitivom. Dijelom eliminiramo puno toga lošeg što struji oko nas.

I kad bi još više ovakvih ljudi bilo, a može ih biti, jer služe nam i kao primjer – gdje bi svima nama kao cjelini bio kraj.

Neka ovo bude i završna poruka ovog skromnog teksta, u smislu da opisati neopisivo nije uspijevalo ni najvećim umovima prošlosti i sadašnjosti.

A čemu i opisivati nešto toliko opipljivo. Živu utjelovljenu dobrotu!